Dječji vrtić Mali istraživač
Novosti MALIH ISTRAŽIVAČA

Novosti MALIH ISTRAŽIVAČA

Novosti i događanja

  • Prvi dani u vrtiću

    28. kolovoz 2015.

    Prvi dani u vrtiću…

    Uskoro se bliži vrijeme kada Vaše dijete kreće u jedan novi svijet – u svoj novi vrtić.  Kako izgledaju prvi dani u vrtiću i što možete očekivati.

    Polazak u vrtić velika je promjena za dijete, ali i za roditelje. Neka djeca po prvi put odvajaju se od roditelja i borave duže vrijeme u novoj okolini. Period prilagodbe na vrtić  traje od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Koliko će taj period trajati ovisi o samom djetetu; njegovim osobinama, dobi, je li se prije odvajalo od roditelja, koliko je vezan za njih, kakva su djetetova prethodna iskustva odvajanja od roditelja, ali i o stavovima i reakcijama roditelja na odvajanje i vrtić. Zato je vrlo važno da proces prilagodbe bude postepen i prilagođen djetetu, dijete prve dane u vrtiću provodi zajedno s roditeljem, a zatim se njegovo vrijeme boravka postepeno povećava.

     

    U periodu odvajanja reakcije i ponašanja roditelja vrlo su važna, djeca mogu osjetiti zabrinutost i strah roditelja te će se i sama osjećati nesigurnijima i teže odvajati. Pokušajte biti smireni, jer djeca uče gledajući vaše ponašanje. Ako dijete hoda pustite ga da samo došeta do vrtića i hodajući uđe u sobu. Neka rastanci budu kratki, dugi rastanci mogu otežavati odvajanje. Također vraćanje kako bi provjerili je li se dijete smirilo nije preporučljivo, ukoliko vas dijete vidi mislit će da ćete se uvijek vraćati ili da ste negdje iza vrata.  Kada ostavljate dijete u vrtiću recite mu da idete, ne trebate se sakriti i iskrasti iz sobe, jer to narušava odnos povjerenje djeteta u vas.

    Također može se dogoditi da dijete u početku prihvati vrtić i lako se odvaja, a kasnije odvajanje postaje teže. Dijete tada shvaća da je to nešto što nije privremeno već da traje.

    Kako djeca mogu reagirati:

    Prilikom odvajanja djeca mogu biti tužna, uplašena, plakati, ljutiti se na roditelje, imati ispade bijesa i cijeli niz drugih ponašanja. Neka djeca žale se na bolove u tijelu, glavobolje, bol u trbuhu ili povraćaju. Također mogu nazadovati u nekim ponašanjima poput odvikavanja od pelena, dude, omiljene bočice ili gazice. Ovakva ponašanja normalna su i javljaju se kao reakcija na novu sredinu i prilagodbu, kako će  se dijete prilagođavati tako će ta ponašanja nestajati.

    Što najčešće brine roditelje:

    Roditelji se brinu kako će djeci biti, kako će podnijeti rastanak, hoće li plakati, jesti, družiti se s drugom djecom, uklopiti, biti prihvaćeni.. Briga roditelja normalna je reakcija jer promjena ne djeluje samo na dijete već i na odrasle. Možemo reći da i roditelji prolaze kroz određeni oblik adaptacije jer se odvajaju od svoga djeteta.

     

    Prije polaska u vrtić ne trebate raditi velike promjene u djetetovu životu; odvikavati dijete od dude, uzeti mu gazicu koju nosi sa sobom, i sl., ovaj period za njih je osjetljiv tako da će im biti potrebna sigurnost i rutina u životu. U prvim danima dobro je da roditelj pokaže interes za vrtić, zajedno s djetetom istražuje prostor vrtića, igra se igračkama, pokaže interes i zanimanje za novu okolinu, upozna odgojitelje i novu djecu u vrtiću.

    Kako još možete olakšati prilagodbu:

    • Zajedno s djetetom obavite kupovinu za vrtić; npr. papuče, ruksak...
    • Možete reći djetetu kako izgleda dan u vrtiću i što ga očekuje.
    • Pokušajte ostaviti dijete na čuvanju kod bake i djeda.
    • Redovito dolazite u vrtić, osim ako je dijete bolesno.
    • Pričajte pozitivno o vrtiću, izjave poput ”Ako nećeš biti dobar ostavit ću te u vrtiću” samo mogu povećati otpor prema vrtiću jer će dijete to povezati s kaznom.
    • Nakon odlaska iz vrtića nemojte forsirati razgovor o vrtiću neka to dijete potakne.
    • Nakon što dođete po dijete u vrtić posvetite mu neko vrijeme igrajte se s njim, šetajte, radite zajedno neke aktivnosti.
    • Obavijestite odgajatelje o promjenama ponašanja djeteta, novostima i s njima se savjetujte oko prilagodbe.

    U periodu prilagodbe budite potpora vašem djetetu, a mi ćemo nastojati biti potpora i oslonac vama!

     

    Pripremila: Ana Mužak, mag. psych

     

     

  • Ljetna priča...

    10. srpanj 2015.

    Ljeto i ljetne vrućine u punom su zamahu, stoga Vam ovaj tjedan preporučamo jednu priču iz morskih dubina. Priča govori o taštini i oholosti te kako dijeljenjem i dobronamjenošću možemo steći prijatelje. 

    RIBA DUGINIH BOJA

     

    Daleko, usred mora, živjela je riba. Ali ne neka obična ribica, nikako. Bila je to najljepša riba u cijelom oceanu. Njezino tijelo prekriveno blistavom krljušti, ljeskalo se u svim duginim bojama. Druge su se ribe divile njezinim šarenim i svjetlucavim ljuskama. Nazvale su je Ribica-Srebrica.

    “ Dođi, Ribice Srebrice! Igraj se s nama!” pozivale su je. Ali Srebrica je bila tašta. NIje se obazirala, plivala je nijemo i oholo pokraj njih. Mala plava riba bila je uporna. “Ribice -krasotice, čekaj me! Pokloni mi smao jednu ljuščicu. One su prekrasne, a ti ih imaš mnogo.

    “Zar da tebi poklonim dragocjenu ljusku?” odvratila je lijepa riba oholo .“Izgubi se što prije!”

    I mala je plava riba prestrašeno otplivala. Uzbuđeno je ispričala prijateljicama svoj doživljaj. Otada se više ni jedna od njih nije željela družiti s umišljenom Srebricom. Čim bi se pojavila u njihovoj blizini, odmah bi se udaljile, ostavile je samu. Što je vrijedila Srebrici njezina blistava ljepota ako joj se više nitko nije divio? Sada je bila najsamljenija riba u cijelom oceanu! Jednoga se dana potužila morskoj zvijezdi i rekla joj žalosno: “ Pa ja sam ipak lijepa! Zašto me nitko ne voli?”

    “ U pećini iza koraljnog grebena živi mudra hobotnica Osmokraka. Možda ti ona može pomoći”, savjetovala je morska zvijezda Srebrici. Ubrzo je našl pećinu. U njoj je bilo tamno, jedva se nešto naziralo. Iznenada su iz mraka zasvijetlila dva oka.

    “Čekala sam te”, reče Osmokraka dubokim glasom. “Valovi su mi ispripovijedali tvoju priču. Zato poslušaj moj savjet: pokloni svakoj ribi po jednu svoju ljusku. Tada više nećeš biti najljepša riba u oceanu, ali bit ćeš opet sretna.” Srebrica je željela kazati još nešto no hobotnica Osmokraka iščeznula je u tamnom oblaku tinte.

    “ Moje ljuske pokloniti? Moje čudesne krljušti u duginim bojama?” zapanjila se riba-ljepotica. “Nikada!Ne! Kako bih bez njih bila sretna?” Nenadano osjeti lagan dodir perajom. Mala plava riba bila je opet tu! “ Srebrice, nemoj se ljutiti! Pokloni mi barem jednu blještavu ljuščicu!” Srebrica je oklijevala. “No, dobro, samo sasvim malu, najmanju ljusku,” mislila je , “to se neće ni primijetiti.” Pomno potraži i iščupa najmanju ljusku. “Evo, poklanjam ti je! Ali sada me ostavi na miru!”

    “Puno, puno hvala,” grgotala je mala plava riba zadovoljno. “Ti si dobra , Srebrice!”

    Ribi-ljepotici godila je pohvala. Odjednom se osjećala vedro i smireno. Još je dugo gledala za malom plavom ribom koja je presretna plivala morem uzduž i poprijeko. Mala plava riba s listavom ljuščicom kretala se vodom poput strijele. I nije prošlo mnogo vremena, a Srebrica je bila okružena mnoštvom raznih riba. Sve su one željele po jednu blistavu ljusku. I zamislite, Srebrica je dijelila svoje ljuske desno i lijevo, nije ih nimalo štedjela. I još je pritom bivala sve sretnijom. Što je više oko nje u vod svjetlucalo i blistalo, to se bolje osjećala među ostalim ribama. Napokon je Srebrici, ribi duginih boja, ostala samo jedna blistava ljuska. Sve je druge poklonila. A bila je sretna kao nikad dotad!

    “Dođi, Srebrice, dođi i graj se s nama!” douivale su je ostale ribe. “Dolazim!” odgovorila je veselo i s njima otplivala daleko, na morsku pučinu.

     

    Marcus Pfister

     

  • Kako izabrati vrtić za svoje dijete?

    10. srpanj 2015.

    Stiglo je vrijeme upisa u dječje vrtiće i razmišljate gdje upisati svoje dijete. Pročitajte ovaj članak i možda vam pomogne u vašoj odluci.

    http://www.mamatataja.hr/vrticka-dob/ne-birajte-djecji-vrtic-prema-udaljenosti-od-kuce/

     

  • Slon i velikodušnost

    20. travanj 2015.

    Iako nam se ponekad čini da male stvari ne mijenjaju svijet, drugima one mogu biti itekako važne. Učinite ovaj tjedan nešto za nekog drugog i razveselite ga. A mi vam poklanjamo jednu predivnu priču o slonu koji je bio velikodušan. 

    Zambai i velikodušnost

    Zambai je živio sam jer je takav bio običaj odraslih afričkih slonova. Ali, kako mu je bilo jako dosadno, uvijek je tražio priliku da pomaže drugim životinjama. Pomagao im je toliko da mu je jedva ostajalo vremena najesti se. Stoga je bio jako mršav: imao je samo pet tisuća kilograma! Logično, jer svakodnevno bi pojeo samo sto kilograma zelenila, što je smiješno malena količina za njegove potrebe. Osim toga, Zambai je obavljao sve vrste poslova.

    -Zambai! Požar! – upozorile bi ga ptice.

    On bi došao surle pune vode, poput vatrogasca, i u samo nekoliko dolazaka ugasio vatru.

    - Molimo te, Zambai, otuširaj nas, gušimo se od vrućine – preklinjali bi ga majmuni. I on bi došao osvježiti majmune i sve one kojima je osvježenje potrebno.

    - Upomoć Zambai! Utopit ćemo se! – vikali bi crveni mravi koji su bili žrtve poplava nakon oluje.  Neke je rijeka već progutala. A slon bi pojurio, poput spasitelja na plaži, skočio u rijeku, ronio koliko god da je bilo potrebno i surlom kupio mrave utopljenike koji su tada bili bliže smrti nego životu.

    - O Zambai, bi li mi učinio uslugu? Upitao bi puž. Moram na rođakovu svadbu, kasnim jer sam se zadržao lašteći svoju kućicu…

    - Budi bez brige. Penji se ja ću te prebaciti – ponudio se Zambai koji je bio najbolji taksist u regiji.

    - Zambai zvala bi ga djeca iz sela – možeš li nam dodati jedan kokos s one palme? Imamo nogometni turnir, a lopta nam se probušila. Potom bi kokos umotali u krpu i natrag u igru!  Ni to mu nije bilo dovoljno: kada bi završili utakmicu i jedva disali od vrućine, slon ih je hladio svojim ogromnim ušima kao lepezama. Djeca su iako siromašna, bila sretna. 

    U zimskim noćima, miševi koji su bili jako zimogrozni došli bi do Zambaija i sklupčali se uz njegove noge ili leđa i tako se zaštitili od hladnog vjetra. Ujutro bi se probudili ugrijani, sigurni i zaštićeni od prehlade.

    - Hvala Zambai! Oprostili bi se od njega još snenih očiju.

    - Sretniji je onaj koji daje od onoga koji prima – odgovorio bi on.

    Kao i svi slonovi, Zambai je imao dvije prekrasne kljove koje služe, između ostalog, za kopanje u potrazi za vodom ili hranom. Ali on nije znao da te kljove vrijede puno novca. Zambai nije imao pojma što je to novac, ali lovci na slonove to su znali jako dobro. Oni su obožavali novac pa su zbog toga rezali kljove. Od njih su izrađivali ogrlice, narukvice, naušnice i privjeske, koje bi potom prodavali. Jednoga dana, krijumčari bjelokosti, skriveni u grmlju, ugledali su Zambaija kako bezbrižno šeće.

    - Pogledajte! – povikao je jedan od njih. – Dobar primjerak. Malo je mršav, ali visok je gotovo tri metra. Lovci su pripremili oružje. Bili su to meci koji slonove ne ubijaju, ali ih omame i uspavaju koliko je potrebno da im se odrežu kljove.

    - Dobro sad nanišanite…Sad! Nekoliko je metaka pogodilo Zambaija. U trenu je pao pokošen dubokim snom. Lovci su krenuli prema njemu kako bi mu odrezali kljove. Ali ptice, koje su sve to vidjele, podigle su ostale životinje na uzbunu. U tren oka, Zambaiju su u pomoć pritekli majmuni, lavovi, tigrovi, strvinari, ose i mnoštvo drugih životinja, jer je svima njima Zambai već bio pomogao. Lovci su se prestrašili i pobjegli.

    Dok je Zambai spavao, njegovi su prijatelji čuvali stražu kako ni u jednom trenutku ne bi ostao sam. Hladili su ga, čak mu i davali poljupce. Konačno, nakon tjedan dana, slon je otvorio oči.

    - Živio! – uzviknula je papiga koja ga je u tom trenutku čuvala. – Dođite svi! Zambai se probudio! Nikada u savani nije bilo tolikog veselja.

    - Hvala, prijatelji – rekao je Zambai. – Tako sam sretan…

    Jose Moran i Simon Mendez

  • Uskršnja pletenica

    03. travanj 2015.

    Recept:

    - 2 šalice brašna                                                                                    

    - 1 šalica tekućeg jogurta

    - 1 velika žlica ulja

    - pola male žličice soli

    - pola vrećice praška za pecivo

    - vješte ruke

    - dobra volja

    - i entuzijazam

    Želimo vam dobar tek i sve najbolje za Uskrs!