Dječji vrtić Mali istraživač
Novosti MALIH ISTRAŽIVAČA

Novosti MALIH ISTRAŽIVAČA

Novosti i događanja

  • Preporuka...

    18. prosinac 2015.

    Ovaj mjesec preporučamo vam jednu igru i priču.  

    „Priča iz vrećice“ - u vrećicu stavite različite predmete; figuricu životinje, predmet iz kućanstva, lutkicu, automobil, grančicu, kuglicu ili nešto zanimljivo što nađete kod kuće. Svaki sudionik izvuče jedan predmet i započinje pričati priču: Bio/bila jednom jedan/na…, svatko tko izvuče sljedeći predmet dopunjuje priču. Ova igra djeci je zanimljiva, potiče kreativnost, govorni razvoj i suradnju.

    Priča koju vam preporučamo je priča o prijateljstvu,  kompromisu i prihvaćanju.

     

    Figaro mačak koji je hrkao

    Svakog dana poslije ručka Figaro se odmarao. Obično se sklupčao u sjenovitu kutu staje i nakon nekoliko sekundi čvrsto zaspao. Sve bi bilo lijepo kada Figaro ne bi pri tome druge ometao. Ali, znate on je neprestano hrkao. Hrkao je tako glasno da su ga čule sve životinje na farmi. Normalno je da mačak prede, ali da mačak hrče, nije normalno. To je vrlo neobično.

    Kada lajem, lajem da bi upozorio na opasnost - rekao je pas.

    Što ćemo učiniti? – upitao je pijetao. Kada kukuričem, to je zato da probudim farmu.

    Kada ja njačem – rekao je magarac, činim to kako bih pozdravio prijatelja.

    Pijetao, pas i magarac odlučili su otići do Figara i reći mu da je njegovo hrkanje zaista nepodnošljivo.

    Tko? Ja? Hrčem? – viknuo je Figaro. Ne mislite valjda ozbiljno! Ja nikad ne hrčem. To ti misliš – rekao je pijetao, ali ja ti kažem da hrčeš kao vlak svaki put kad spavaš. Čuje te se do sela, rekao je pas. Čuje te se čak do rijeke – dodao je magarac.

    Ne želimo te rastužiti – rekao je pijetao, ali zašto ne bi od sada na popodnevni odmor odlazio daleko od farme.

    Ima jedna napuštena staja pokraj velikog hrasta– rekao je pas. To bi bilo savršeno mjesto.

    Što? Zar ćete me  samo tako otjerati! Uzviknuo je Figaro. Izbacujete me?

    Nikako,- rekao je magarac. Ovo je tvoj dom kao što je i naš, to bi bilo samo mjesto za odmor.

    I kada se probudiš, vrati se ovamo – rekao je pijetao ponovno. Figaro je malo razmislio prije nego što je odgovorio. Zašto ne – rekao je. Samo želim da mi bude ugodno. Sve dok me se ostavi na miru, mogu spavati bilo gdje.

    Prošlo je nekoliko dana, zatim tjedan, pa još jedan. Figaro se već navikao da spava u praznoj staji. Toliko mu se sviđalo da je sve rjeđe dolazio na farmu. Zapravo više i nije dolazio. Jedno popodne, baš kad se probudio, Figaro je začuo neku buku. Stao je na vrhove i jako se iznenadio kad je ugledao svoja tri prijatelja: pijetla, magarca i psa. Svi su izgledali kao da im je jako neugodno. Znaš – rekao je pijetao, ako želiš, možeš se vratiti na farmu i tamo provoditi svoj popodnevni odmor. Da – rekao je magarac, na mjestu koje si tako volio, na mjestu na kojemu si uvijek popodne spavao. I ako budeš hrkao, to nije važno – rekao je pas. Svaka životinja je drukčija i svaka živi na svoj način. Ja lajem, ti hrčeš. Ništa ne može biti prirodnije. Baš ste ljubazni – rekao je Figaro. Sretan sam što svi još uvijek mislite na mene. To me jako usrećuje. Ali pretpostavljam da imate dobar razlog da me zovete natrag. Da – rekao je pijetao, to je istina.

    Nedostaješ nam – rekao je magarac. Jako, jako nam nedostaješ.

    Nakon toga je pas dodao: Osim toga, otkad si otišao, na farmi ima jako puno miševa, posvuda. To je strašno.

    I zato bismo svi bili sretni da nam se vratiš, da dođeš kući.

    Jean Baptiste Baronian

     

     

     

  • Ja, ti, on...mi!

    18. prosinac 2015.

    Biti prihvaćen od drugih, družiti se s drugima i stvarati prijateljstva jedna je od ljudskih potreba. Svi mi želimo ostvariti zadovoljavajući i ispunjen odnos s nekim drugim, kako možemo pomoći djeci u razvoju socijalnih vještina.

    Predškolsko doba pravo je vrijeme za stvaranje temelja socijalnih vještina. Prijateljstvo s drugima i održavanje socijalnih odnosa ne znači samo družiti se s drugima taj odnos ima puno više komponenata; od svijesti o sebi – svojim osjećajima, mislima, ponašanju do učinkovitog slušanja, podržavanja¸ poštovanja, vjerovanja, prihvaćanja, pregovaranja… 

    Za početak razmislite kakvi ste vi u svojim odnosima; jeste li otvoreni, pristupate li lakše ljudima ili vam ipak treba neko vrijeme kako bi se oslobodili u komunikaciji? Družite li se s manjim krugom ljudi ili većim, hoćete li otvoreno reći kritiku ili ćete radije šutjeti kako bi zadržali „mir u kući“. Postoji cijela lepeza različitih osobnosti, zašto onda i naša djeca ne bi bila drugačija i različita? Neki su ekstravertiraniji lakše prilaze drugima, upoznaju se, pričaju, dok su drugi introvertirani; povučeniji, treba im neko vrijeme za komunikaciju, promatraju, stvaraju prijateljstva s manjom grupicom djece…

    Ako pomažemo djeci graditi temelje socijalnih vještina oni će u budućnosti moći ostvarivati kvalitetne i zdrave odnose.

    Temelji se stvaraju od rođenja, dijete s roditeljem stvara odnos privrženosti, ako roditelj reagira na djetetove potrebe, stvara osjećaj sigurnosti i povjerenja, prihvaća djetetov temperament, postavlja razumne granice, razvija sigurnu privrženost. Roditelj koji ima manje prisan kontakt s djetetom, emocionalno je nedostupan, ali ispunjava djetetove fiziološke potrebe, obraća se djetetu toplim glasom, razvija izbjegavajuću privrženost. Takva djeca se lako odvajaju od roditelja, nisu oprezna pred strancima, stvaraju lošije odnose s vršnjacima i izbjegavaju bliske emocionalne veze. Anksioznu privrženost karakterizira odnos u kojem roditelj ponekad odgovara na djetetove potrebe za bliskošću, a ponekad ne, odnos je kaotičan,  djeca roditelja doživljavaju kao nedosljednu figuru, postaju nesigurna, bojažljiva i nemaju povjerenja u odrasle. Odnos kakav imamo s djetetom važan je što potvrđuju i istraživanja koja pokazuju da je privrženost povezana s kvalitetom odnosa u starijoj dobi.

    U želji da se odgovori na sve djetetove potrebe ponekad se može i pretjerati, pretjerana osjetljivost nije dobra, jer dijete kasnije postaje nesamostalno, manjeg samopoštovanja i ovisno o drugima. Na kraju želimo da naša djeca budu samostalna, donose vlastite odluke i autonomna. Stoga uvijek treba postojati određena ravnoteža, biti topao prema djetetu, biti podrška, postaviti razumne granice i biti dosljedan.

    Kako pomoći djeci:

    • Djeca se vole igrati, igra je prirodni dio njihova razvoja i podržite ih u tome.
    • Ako je dijete sramežljivije, organizirajte neka druženja s drugim djetetom kod vas u kući. Dijete će biti u prostoru koji mu je poznat i gdje se osjeća sigurno. Ponekad će trebati i više susreta kako bi se dijete opustilo.
    • Budite strpljivi, dopustite djetetu ako želi i da promatra drugu djecu u igri, jer i na taj način uči. Možete mu pomoći u načinima kako se može obratiti drugoj djeci i prići im.
    • Neke poteškoće u socijalnim vještinama mogu biti rezultat različitosti učenja ili komunikacije. Zatražite savjet stručnjaka koji vam može pomoći u tome.
    • Igrajte igre: s najmlađima igrajte igre u kojima surađujete: igre skrivanja ku-ku, igre zrcalnog oponašanja, dodavanje loptice ili balona, zajedno nešto gradite…
    • Potičite simboličku igru; kuhajte s djetetom, presvlačite bebe, preoblačite se i maskirajte, igrajte se kao da vozite…
    • Čitajte priče koje se bave ovom tematikom i glumite likove iz priča
    • Igrajte društvene igre, igre pogađanja, igre u parovima,
    • Kod djece potičite zajedničke igre; plesne stolice, pantomime, pogodi što sam presvukao, igre skrivača… i sve ostale igre kojih ste se i vi igrali kao mali.

     

    Jedini način da imaš prijatelje jest biti prijatelj.

    R. W. Emerson

    Pripremila: Ana Mužak, mag.psych

    Literatura:

    Balent, B. ( 2006). Povezanost dimenzija privrženosti u odrasloj dobi, emocionalne empatije i povrijeđenosti u djetinjstvu. Neobjavljeni diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

    Plummer, D.M. (2010). Dječje igre za razvoj socijalnih vještina. Zagreb: Naklada Kosinj.

    Slunjski, E. (2013). Kako djetetu pomoći da stječe prijatelje i razvija socijalne vještine. Zagreb: Element.

    Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba  - http://www.poliklinika-djeca.hr/za-roditelje/razvoj-djece/razvijanje-sigurne-i-nesigurne-privrzenosti/

  • Kako pronaći idealnu slikovnicu za svoje dijete?

    11. studeni 2015.

    „ Jedna majka odvela je svoje devetogodišnje dijete Albertu Einstenu. Dijete je bilo dobro u matematici te je majka željela dobiti savjet kako ga potaknuti da još više usavrši matematiku. Einstein je odgovorio: „Pokušajte mu pričati priče.“ Ali majka je inzistirala na konkretnim savjetima za matematiku. Einstein je na to odgovorio: Pričajte mu priče ako želite da bude inteligentan, a ako želite da postane mudar pričajte mu još više priča.“

    Einstein je smatrao da je znanje ograničeno na ono što znamo i što smo naučili, dok imaginacija nema kraja, ona može obuhvatiti sve one stvari koje bi ikada mogle biti shvaćene i poznate.

    Zašto onda ne bismo poticali tu imaginaciju?

    Dječje slikovnice prve su knjige s kojima se dijete susreće i preko kojih upoznaje drugačiji svijet. One mogu biti od kartona, plastike, tkanine, spužve, različitih oblika, mogu biti s tekstom ili bez teksta, sa slikama…

    Kvalitetne slikovnice imaju navedenog autora teksta i ilustracija. Tekst je jasan, zanimljiv, smislen, gramatički i pravopisno točan te pisan u duhu hrvatskog jezika. Ilustracije su estetski vrijedne, maštovite i obogaćuju djetetov doživljaj. Ako ste u nedoumici koju slikovnicu čitati, posuditi ili kupiti na dolje navedenim linkovima možete pronaći slikovnice koje preporučuju knjižničari:

    http://www.citajmi.info/slikovnice/preporuke/

    http://www.kgz.hr/default.aspx?id=4251

    http://www.kgz.hr/default.aspx?id=2027

    Možete pogledati i EPTA najljepše slikovnice svijeta, u koje se ubrajaju i „Pauli, ti zločesti Pauli“ , „Ti i ja mali medo“, „Riba duginih boja“…

    A mi vam ovaj mjesec preporučamo slikovnice autora Julie Donaldson i Axela Schefflera. Slikovnice imaju zanimljiv tekst, koriste rimu, a ilustracije su maštovite. Prevedene su na nekoliko jezika i što je najvažnije djeci su zanimljive:

    Najotmjeniji div u gradu.

    Grubzon

    Mjesta ima na metli svima

    Pužica, kitova družica

    Majmun u velikoj brizi

    Skučena kuća

    Knjige drage Kuhar Drage

  • Preporuka priče...

    20. listopad 2015.

    U ovom mjesecu preporučamo vam slikovnice o Kućnim čudovištima Stanislava Marjanovića, a sad upoznajte dva mala čudovišta koja nas ponekad ne puštaju na miru:

    NESTRP ZBRZ - čudovište nestrpljenja

    Kad vas ovo čudovište napadne, vi biste najradije preskočili ručak da što prije zdimite na igranje. Onda biste preskočili igranje da što prije odete u kino. Tamo nestrpljivo čekate kraj filma da konačno odete doma na spavanac. I tako od silnog nestrpljenja niste uživali ni u ručku, ni u igri, ni u kinu, a ni san nije došao ranije zbog vašeg nestrpljenja. Stoga, zimi mirno uživajte u grudanju, sigurni da će i ljetno kupanje doći baš kada za to bude vrijeme.

    ORKANA – čudovište urlanja

    Ovo je čudovište koje nas nagoni na dernjavu, vikanje i urlikanje. Legenda kaže da je dobilo ime po nekoj djevojčici Ani, koja je mogla urlati jače od orkanske bure. Obrana: ova napast će nas napustiti ako prekinemo urlati i brojimo do 14896. Ako nas i tada ne napusti udvostručimo količinu brojeva i ponovimo postupak.

    Postoje i čudovišta koja ponekad napadaju i nas odrasle poput Zvonca Telefonca – čudovišta telefona ili Presvuk Jutrobuka čudovišta koje nas tjera da se ujutro ne možemo odlučiti što odjenuti.

  • Faze, faze...

    20. listopad 2015.

    Da vas je netko pitao kako ste zamišljali život nakon rođenja vašeg djeteta, vjerojatno biste većinu stvari gledali ružičastim naočalama. Dijete koje je većinom dobro raspoloženo, može prespavati cijelu noć, prije godine dana je prohodalo, jede raznoliku hranu, naročito onu zelene boje, savršeno govori, posluša vas kada mu nešto kažete i uvijek se s njime sve možete dogovoriti… Jesu li vam ove stvari poznate ili se čine kao nemoguća bajka?

    Razvojni put svakog djeteta je različit i poseban, na njega djeluje djetetov temperament, roditeljski postupci, neposredna okolina, kultura u kojoj odrasta i dr. Određene situacije i poteškoće koje se događaju dio su i normalnog razvoja djeteta i samo su jedna od faza razvoja. Mogli bi reći da ne postoji razvoj koji je uvijek bajkovit već da postoje nama lakša i teža razdoblja. Neki prolaze kroz faze brzo ili ih preskaču dok se kod nekih te faze manifestiraju intenzivno i burno.

    Krenimo sa situacijama koje često brinu roditelje:

    Dijete se opire zahtjevima odraslih i na sve ima odgovor NE.

    Ova faza popularno se naziva doba „malog puberteta“ i javlja se u trećoj godini (iako neka djeca uđu ranije, a neka kasnije). Dijete tada ispituje granice svog ponašanja, ne želi učiniti nešto i odupire se zahtjevima. Što se zapravo događa? Dijete u ovoj dobi postaje neovisnije, samostalnije, ima vlastite misli, osjećaje i vidi da svojim ponašanjem može djelovati na druge. Većina tih ponašanja su potreba djeteta da postane pojedinac, izrazi svoje mišljenje, ono postaje svjesno svojega Ja i da može raditi po svojoj volji. Dajte tada djetetu mogućnost da bude samostalno i da može sam nešto izabrati, nudite mu opcije između kojih može birati, ali i određene granice.

    Grize, gura i štipa drugu djecu.

    Ove neugodne situacije karakteristične su za mlađu predškolsku dob. Neka djeca to rade kada se osjećaju ugroženima, žele izraziti svoje negodovanje ili neslaganje, uzeti neku igračku koju ima drugo dijete ili je njima netko nešto uzeo. Budući da još ne mogu riječima reći što žele, ovako zadovoljavaju svoju potrebu. Roditeljima je teško i stresno kada čuju da je njihovo dijete netko ugrizao ili da je baš njihovo dijete ono koje se grize. Dobra vijest je da ova faza ne traje dugo, a kako se razvija govor tako ovakve situacije postaju rjeđe.

    Dijete se boji čudovišta, mraka ili želi biti s roditeljima u krevetu.

    Pojedini strahovi kod djece javljaju se u određenoj dobi i dio su emocionalnog sazrijevanja, povezani su s procesima dječjeg mišljenja, a njihova uloga je pripremiti dijete za život. Oni traju određeni period i zatim se postepeno smanjuju. Primjerice, u prvoj godini javlja se strah od odvajanja, od nepoznatih osoba, u drugoj godini dijete se boji jakih, bučnih zvukova, paukova, lavova i raznih drugih životinja, to je i jedno od strašljivijih doba. U trećoj godini boji se strašnih lica, vještica, čudovišta, zmajeva i ostalih mističnih bića. U 4. i 5. godini karakterističan je strah od mraka, a u 6. godini dijete se boji duhova, gromova i munja, ne želi spavati samo u sobi, boji se za roditelje… Završetkom predškolskog doba imaginarni strahovi se postepeno počinju smanjivati i dijete se više boji realnih stvari i situacija.

    Izbirljivo je u hrani, odbija određenu vrstu hrane, a naročito onu zelene boje.

    Vjerojatno vam je poznata uzrečica da djeca „jedu očima“, npr. vide nešto što im se ne sviđa i već znaju da to ne vole. Većina djece tijekom odrastanja prolazi kroz faze slabijeg ili boljega apetita i odbijanja neke hrane. Također količina hrane koju djeca jedu je različita, neki jedu puno dok neki manje. Odbijanje hrane, zabavljanje za vrijeme jela, izbirljivost, biranje samo jedne vrste hrane, skretanje pažnje na sebe za vrijeme obroka može biti i izraz želje za stjecanjem neovisnosti i ispitivanje granica. Ako dijete odbija hranu ne morate praviti galamu, pokušajte ne pokazivati ljutnju i zabrinutost, jer ukoliko dijete misli da Vam je to jako važno može početi te situacije koristiti kako bi dobilo što želi. Hranjenje i uzimanje hrane najprirodnija je stvar i tako se treba odnositi prema tome. Dijete ima pravo odbiti određena jela, vjerojatno ni vi ne volite sva jela. Ako ga se prisiljava da jede nešto što ne voli, to može stvoriti samo još veću odbojnost prema toj hrani.

    Budi se tijekom noći, plače i neutješno je.

    Poteškoće sa spavanjem najčešće se odnose na situacije da dijete loše spava tijekom noći, budi se po nekoliko puta, plače ili vrišti, ne želi ponovno usnuti, želi jesti noću... Roditelji često misle da se ovo događa samo njihovu djetetu, međutim događa se i drugima češće nego što mislite. Postoje noćni strahovi i noćne more. Noćna mora je ružan san, javlja se u drugoj polovici noći, dijete se budi, može plakati, ali vas raspoznaje, može ispričati što je sanjalo, a tjelesni kontakt ga umiruje. Noćni strahovi za razliku od mora javljaju se u prvoj fazi spavanja već 2-3 sata nakon što je dijete zaspalo. Dijete plače, srce mu ubrzano lupa, ne prepoznaje vas, može otvoriti oči, ali zapravo još spava. Viče, baca se, udara, teško ga je smiriti, ne prihvaća umirivanje, ne sjeća se da je plakalo ili vikalo, a može zaspati nakon toga. Noćni strahovi zapravo su prijelaz iz dubokog spavanja kada su djeca u nepotpunom buđenju, a sa sazrijevanjem mozga strahovi prestaju. U tim situacijama ne trebate ga budit, pustite ga, uputite nježne riječi, jer strah u pravilu prestaje sam.

    Određene situacije i poteškoće će proći, iako se roditeljima ponekad čini kao da im nema kraja. Pokušajte se oboružati strpljenjem, potražite podršku, razgovarajte s drugima koji su to već prošli, a mi smo ovdje za vas da vam pomognemo i olakšamo.

    Pripremila: Ana Mužak, mag.psych