Dječji vrtić Mali istraživač
Novosti MALIH ISTRAŽIVAČA

Novosti MALIH ISTRAŽIVAČA

Novosti i događanja

  • Božićna čestitka

    22. prosinac 2016.

    U tijelu zdravlje, u duši mir, u mislima radost, u srcu mladost, a u radu uspjeh. Puno sreće i lijepih snova nek Vam donese Božić i godina Nova!

    Djeca i zaposlenici Dječjeg vrtića Mali istraživač

  • Ne, ne i ne - ili što s ispadima bijesa?

    11. listopad 2016.

    ...Vedar je dan, šećete zajedno sa svojim djetetom parkom kad u blizini ugledate kiosk sa sladoledom. Uskoro će ručak i smatrate kako sada nije vrijeme za sladoled. Vaše dijete vuče vas prema kiosku, ali vi uporno govorite „Sada nije vrijeme za sladoled, idemo kući na ručak. Vaše dijete na to odgovara „ Ne i ne!“, baca se na pod i počinje glasno urlikati... U glavi vam samo odzvanja; Što učiniti? Ignorirati, povikati, popustiti, prekoriti, primiti ga, a  frustracija i bespomoćnost samo rastu...

    Ako ste se ikada našli u takvim ili sličnim situacijama, možda će vam ovaj tekst pomoći da shvatite kako dolazi do ispada bijesa i što možete učiniti.

    Izljevi bijesa emocionalni su izljevi koji se događaju kada dijete osjeća kako nema kontrolu, ne moraju uvijek biti izraz ljutnje mogu se dogoditi i u situacijama fizičke ili mentalne nesposobnosti djeteta da nešto učini, npr. da obuče cipelu, zakopča gumb ili prebroji kocke. Izljevi bijesa normalan su dio razvoja, javljaju se u dobi od jedne do treće godine i jednako su česti kod dječaka i djevojčica. Neka djeca nemaju izljeve bijesa, dok ih neka doživljavaju češće, a neka rjeđe. Budući da dijete u ovoj dobi još ne zna verbalno izraziti svoju frustraciju i nema razvijen sustav samokontrole, na ovaj način pokazuje svoje negodovanje i otpor.  Većina djece do četvrte godine preraste ispade bijesa i nauči druge načine kako iskazati frustraciju dok se kod nekih takvo ponašanje zadrži do školske dobi.

    Kako ispadi mogu izgledati: dijete viče, urla, baca se na pod, udara rukama, nogama ili glavom o pod, baca stvari, udara ljude oko sebe, bježi, odguruje druge, grize, zadržava dah - što je veće „borčevo srce“ to će i jače pokušati postići svoj željeni cilj. Ako popustitite djetetovoj želji prilikom ispada bijesa, dijete će se smiriti  i imat ćete neko vrijeme „mir u kući“, međutim na taj način djetetu dajete primjer da se može nastaviti neprimjereno ponašati te će se on i sličnim situacijama tako ponašati.

    Situacije u kojima najčešće dolazi do ispada bijesa:

    -odlazak u trgovinu, shopping centar

    - vrijeme obroka

    - oblačenje i svlačenje

    - odlazak na spavanje i kupanje

    - dolazak ili odlazak iz vrtića ili igraonice

    Izljeve bijesa mogu potaknuti i situacije kada dijete nešto ne može dobiti, kada želi nagovoriti roditelja da nešto napravi, kada treba napraviti nešto što trenutno ne želi -  npr. oprati zube prije odlaska u krevet, kada prekida neku aktivnost... Čak i sami prijelazi iz situacije u situaciju mogu djeci biti teški, jer se ne mogu nositi s promjenom.

    Pokušajte ostati smireni, shvatite ovu situaciju kao priliku za učenje.

    Kako  možete spriječiti izljeve bijesa?

    Stvorite dnevnu rutinu, djeca vole kada imaju određenu strukturu, jer znaju točno što mogu očekivati. Na taj način neće imati puno razloga za ljutnju kada će trebati početi raditi nešto novo.  To naravno ne znači da trebate dan prenatrpati organiziranim aktivnostima,  raspored treba biti takav da djetetu pruža osjećaj sigurnosti i daje mu dovoljno prostora kako bi istraživalo svijet. Rutine se mogu povezati s dobom dana npr. ručak se uvijek jede za stolom, nakon dolaska iz parka peru se ruke, nakon kupanja slijedi priča za laku noć i dr.

    Recite djetetu što će se dogoditi - prilikom prelaska na novu aktivnost ili situaciju djetetu je dobro nekoliko minuta prije reći što ga čeka ili što treba napraviti tako da ima dovoljno vremena prilagoditi se i pripremiti za situaciju. Ukoliko imate ubrzo ručak, a Vaše dijete se igra upozorite ga da će uskoro ručak i da da ćete ići sjesti za stol.

    Odvraćanje pozornosti - kada vidite da se sprema izljev bijesa pokušajte djetetu preusmjeriti pozornost na nešto drugo, predložite mu da radi nešto zanimljivo ili uzbudljivo. Pozovite ga i recite da mu trebate nešto pokazati, neki auto, pticu i gledajte ga u oči dok mu govorite.  Kada ste mu odvukli pozornost  usmjerite ga na nešto što će ga okupirati. Što više energije dijete ulaže u ispad bijesa povećava ga i teže ga je zaustaviti, zato je preusmjeravanje dobro, međutim ono se koristi kao prevencija, a ne kao lijek. Promotrite koje situacije izazivaju bijes i tada primijenite drugačije aktivnosti, npr. u trgovini ga uključite u odluke, pitajte kojega su oblika određeni predmeti.

    Omogućite djetetu da osjeti da ima kontrolu - u nekim situacijama dajte djetetu priliku da samo može izabrati, tako će zadovoljiti potrebu za neovisnošću i smanjiti izljeve bijesa. Omogućite mu neke izbore npr. ako imate poteškoće s oblačenjem neka izabere između dvije majice koju će obući, u trgovini koji će sok popiti...

    Što činiti kada dođe do izljeva bijesa?

    Koristite predah -  to daje priliku Vama i Vašem djetetu da se ohladite.  Dajte djetetu vremena i prostora kako bi steklo samokontrolu, možete ga maknuti iz situacije i staviti negdje gdje će njegov izljev bijesa biti neopažen ili ako možete Vi se maknite iz te situacije. Ukoliko postoji opasnost da dijete ozlijedi sebe držite ga na oku. Cilj predaha je smirivanje, odlazak iz situacije također će pomoći i Vama da se smirite. Odredite koje situacije zahtijevaju predah, jer ako se prečesto koristi on gubi svoj učinak. Možete odrediti prostor za predah ili stolicu za predah. Predah nije kazna i treba trajati svega nekoliko minuta. Pokušajte biti smireni, ali koristite čvrst ton glasa  tako da ne ostavljate mjesta raspravi. Neka djeca ne žele ostati na mjestu za predah, tada se dovodite u situaciju bez pobjednika, ponašanje djeteta je gore, a Vi ste još više ljuti u tom slučaju pokušajte s drugom metodom.

    Držanje i grljenje - djeteta za vrijeme izljeva bijesa može mu pomoći u kontroli ljutnje i frustracije i pruža sigurno mjesto da se može smiriti. Kako se dijete smiruje držanje postaje umirujući zagrljaj. Učinkovit je ako dijete za vrijeme izljeva ne čuje što mu se govori. Držanje možete koristiti ako dijete za vrijeme izljeva postaje nasilno prema sebi ili drugima. Važno je da Vi ostanete smireni što ponekad može biti jako teško.

    Razgovor - s djetetom moguć je tek nakon što izljev bijesa završi.  Izrazite svoje osjećaje, budite iskreni dajte mu do znanja kako se osjećate i zašto to osjećate. Možete opisati što mislite i kako se dijete osjeća i objasnite da razumijete da ga to ljuti.  To će mu pomoći da pronađe riječi za svoje osjećaje.  Pokušajte ostati mirni, čučnite i gledajte dijete u oči, vikanje ga može potaknuti i da ono samo tako govori. Opišite koje ponašanje Vam se nije svidjelo i nemojte popustiti  zahtjevu nakon izljeva bijesa. Dijete treba shvatiti da ga bezuvjetno volite, ali da se u određenoj situaciji tako ne ponaša.

    Ove tehnike ne moraju djelovati odmah, imajte strpljenja i s vremenom će se pokazati rezultati. Možda nisu sve metode prikladne za Vaše dijete procijenite koje metode su Vama korisne i po potrebi ih modificirajte.

    Pripremila: Ana Mužak, mag. psych

  • Krećemo u vrtić...

    22. kolovoz 2016.

    Uskoro se bliži vrijeme kada Vaše dijete kreće u jedan novi svijet – u svoj novi vrtić. Kako bi vama i vašem djetetu olakšali prve dane u vrtiću pripremili smo savjete što vas u ovim danima očekuje.

    Polazak u vrtić velika je promjena za dijete, ali i za roditelje. Neka djeca po prvi put odvajaju se od roditelja i borave duže vrijeme u novoj okolini. Period prilagodbe na vrtić  traje od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Koliko će taj period trajati ovisi o samom djetetu; njegovim osobinama, dobi, je li se prije odvajalo od roditelja, koliko je vezan za njih, kakva su djetetova prethodna iskustva odvajanja od roditelja, ali i o stavovima i reakcijama roditelja na odvajanje i vrtić. Zato je vrlo važno da proces prilagodbe bude postepen i prilagođen djetetu, dijete prve dane u vrtiću provodi zajedno s roditeljem, a zatim se njegovo vrijeme boravka postepeno povećava.

     

    U periodu odvajanja reakcije i ponašanja roditelja vrlo su važna, djeca mogu osjetiti zabrinutost i strah roditelja te će se i sama osjećati nesigurnijima i teže odvajati. Pokušajte biti smireni, jer djeca uče gledajući vaše ponašanje. Ako dijete hoda pustite ga da samo došeta do vrtića i hodajući uđe u sobu. Neka rastanci budu kratki, dugi rastanci mogu otežavati odvajanje. Također vraćanje kako bi provjerili je li se dijete smirilo nije preporučljivo, ukoliko vas dijete vidi mislit će da ćete se uvijek vraćati ili da ste negdje iza vrata.  Kada ostavljate dijete u vrtiću recite mu da idete, ne trebate se sakriti i iskrasti iz sobe, jer to narušava odnos povjerenje djeteta u vas.

    Također može se dogoditi da dijete u početku prihvati vrtić i lako se odvaja, a kasnije odvajanje postaje teže. Dijete tada shvaća da je to nešto što nije privremeno već da traje.

    Kako djeca mogu reagirati:

    Prilikom odvajanja djeca mogu biti tužna, uplašena, plakati, ljutiti se na roditelje, imati ispade bijesa i cijeli niz drugih ponašanja. Neka djeca žale se na bolove u tijelu, glavobolje, bol u trbuhu ili povraćaju. Također mogu nazadovati u nekim ponašanjima poput odvikavanja od pelena, dude, omiljene bočice ili gazice. Ovakva ponašanja normalna su i javljaju se kao reakcija na novu sredinu i prilagodbu, kako će  se dijete prilagođavati tako će ta ponašanja nestajati.

    Što najčešće brine roditelje:

    Roditelji se brinu kako će djeci biti, kako će podnijeti rastanak, hoće li plakati, jesti, družiti se s drugom djecom, uklopiti, biti prihvaćeni.. Briga roditelja normalna je reakcija jer promjena ne djeluje samo na dijete već i na odrasle. Možemo reći da i roditelji prolaze kroz određeni oblik adaptacije jer se odvajaju od svoga djeteta.

     

    Prije polaska u vrtić ne trebate raditi velike promjene u djetetovu životu; odvikavati dijete od dude, uzeti mu gazicu koju nosi sa sobom, i sl., ovaj period za njih je osjetljiv tako da će im biti potrebna sigurnost i rutina u životu. U prvim danima dobro je da roditelj pokaže interes za vrtić, zajedno s djetetom istražuje prostor vrtića, igra se igračkama, pokaže interes i zanimanje za novu okolinu, upozna odgojitelje i novu djecu u vrtiću.

    Kako još možete olakšati prilagodbu:

    • Zajedno s djetetom obavite kupovinu za vrtić; npr. papuče, ruksak...
    • Možete reći djetetu kako izgleda dan u vrtiću i što ga očekuje.
    • Pokušajte ostaviti dijete na čuvanju kod bake i djeda.
    • Redovito dolazite u vrtić, osim ako je dijete bolesno.
    • Pričajte pozitivno o vrtiću, izjave poput ”Ako nećeš biti dobar ostavit ću te u vrtiću” samo mogu povećati otpor prema vrtiću jer će dijete to povezati s kaznom.
    • Nakon odlaska iz vrtića nemojte forsirati razgovor o vrtiću neka to dijete potakne.
    • Nakon što dođete po dijete u vrtić posvetite mu neko vrijeme igrajte se s njim, šetajte, radite zajedno neke aktivnosti.
    • Obavijestite odgajatelje o promjenama ponašanja djeteta, novostima i s njima se savjetujte oko prilagodbe.

    U periodu prilagodbe budite potpora vašem djetetu, a mi ćemo nastojati biti potpora i oslonac vama!

     

    Pripremila: Ana Mužak, mag. psych

     

  • Ljeto:)

    08. srpanj 2016.

    Želimo vam svima ugodne ljetne dane i uživajte gdje god bili!

    U skladu s time preporučamo vam i jednu lijepu priču o morskom putovanju Julije Donaldson i Axela Schefflera - Pužica kitova družica.

     

  • Dječja agresivnost ili kako reći STOP!

    06. svibanj 2016.

    Skoro svaki roditelj susreo se barem jednom s nekim agresivnim ponašanjem djeteta. Iako postoje različiti oblici takvog ponašanja ponekad se pitamo gdje je granica između faze razvoja i agresivnosti.

    Agresivnost ukratko možemo opisati kao ono ponašanje kojim se drugome nanosi neka šteta ili se nešto uništava. Naravno ako nekoga slučajno trknemo dok hodamo ili prolijemo sok, nećemo reći da je agresivan, dakle agresija uključuje namjeru druge osobe da učini nešto.  Također može se iskazati na razne načine; verbalno - nazivanjem pogrdnim imenima, zadirkivanjem, prijetnjama, ruganjem ili tjelesno - udaranjem, lupanjem, griženjem.

    Tjelesna agresija češća je u predškolsko doba, dok je verbalno zadirkivanje i vrijeđanje prisutnije u školskoj dobi.

    Također dječaci su češće agresivniji tijekom predškolskog i školskog doba. Djevojčice su za razliku od dječaka više verbalno agresivne, nazivaju se pogrdnim imenima i agresija je usmjerena prema drugim djevojčicama.

    Ponekad  roditelji izmoreni od neposlušnih ponašanja dijete fizički kazne. Međutim dijete uči opažanjem, a to mu govori da je fizička kazna jedan od opravdanim načina rješavanja sukoba.  Problemska situacija samo se kratkotrajno rješava, a dijete ne zna što je ispravno ponašanje i što bi trebalo u tom trenutku napraviti. Razgovor s djetetom o ponašanju i mogućim rješenjima bolji je izbor. Dijete može pokušati ispraviti svoju grešku; ako je nešto potrgalo zalijepiti, popraviti, a neke povlastice mogu mu se uskratiti primjerice, nema određene igračke.  

    Još jedno od pitanja je nasilje na televiziji i video igrama. Odnos između nasilnih sadržaja i agresije je cirkularan,  primjerice nasilje potiče agresiju, ali i agresivnija djeca češće biraju takve sadržaje. Djeca najčešće oponašaju agresiju „dobrih„ likova, postaju tolerantniji prema takvim sadržajima i manje ih smetaju. Gledajući agresivne sadržaje dijete je tjelesno mirno, što nije u skladu s onime kako se osjeća, tako da često nakon takvih sadržaja možete vidjeti da je djetetu potrebno kretanje ili ispoljavanje agresije.

    Agresivnija djeca percipiraju konfliktne situacije drugačije i drugačije objašnjavaju uzroke, manje u obzir uzimaju namjere druge osobe i ne iskazuju suosjećanje. Također socijalne vještine im mogu biti slabije razvijene.

    Odbačena, neomiljena djeca mogu također pokazivati agresiju i na taj način privlačiti pažnju drugih.  Iako su za njih takvi  oblici komunikacije dugoročno neučinkoviti, a druga djeca ih i dalje izbjegavaju. 

    Kada primijetite agresivno ponašanje trebate  ga odmah prekinuti, neka djeca duboko udahnu, spustite se k njima kako biste ih mogli pogledati u oči.  Pokažite da razumijete osjećaje koji su povrijeđeni i podsjetite na pravilo koje je prekršeno.  Usmjerite djecu na smirujuću aktivnost.  Neka agresivno dijete popravi ono što je učinilo, složi kulu koju je srušilo, izbriše ono što je pošaralo…

    Određeni oblici agresije dio su uobičajenoga razvoja djeteta i većina djece tijekom odrastanja primjeni neki oblik agresivnog ponašanja. Primjerice ispadi bijesa, dijete tako izražava svoju ljutnju, frustraciju, protestira.. ono ne zna kako drugačije iskazati ono što osjeća. Dijete se može bacati, ozlijediti druge, ali i sebe.  U tom slučaju djetetu treba pokazati kako frustraciju iskazati na prihvatljiv način.

    Što još možete učiniti:

    - Pokušajte predvidjeti situacije koje mogu potaknuti agresivno ponašanje.

    - Učite dijete da verbalno izrazi svoje osjećaje.

    - Istaknite primjere primjerenog poželjnog ponašanja.

    - Jačajte dijete da zna reći STOP ili NE, možete mu pomoći da kaže drugome:

      Da prestane s time što radi

      Da mu se ne sviđa što je učinio

      Da mu je došlo da ga udari, ali neće već neka mu riječima kaže kako se osjeća

      Udalji se od njega  i zatraži pomoć odraslog

      Prestane se neko vrijeme igrati s njim

    Osjećaje frustracije, ljutnje i povrijeđenosti ne možemo spriječiti, ali možemo djetetu pokazati kako izraziti svoje osjećaje, a da ne povrijedi druge.

    Pripremila: Ana Mužak, mag.psych