Dječji vrtić Mali istraživač
Novosti MALIH ISTRAŽIVAČA

Novosti MALIH ISTRAŽIVAČA

Novosti i događanja

  • Ti i ja prijatelja dva

    15. veljača 2017.

    “Danas ti više nisam prijateljica, ne želim se igrati s tobom!” Svaka djevojčica okreće se na drugu stranu, u znak protesta prekriži ruke i napravi namrgođeno lice. Nakon nekog vremena ugledate ih kako se ponovno veselo igraju kao da se ništa nije dogodilo. Kako nastaju dječja prijateljstva i što možete učiniti u nekim situacijama kada se djeca svađaju, kada su sramežljiva i kada ne žele dijeliti svoje stvari...

    Prijateljstvo je odnos povjerenja, ljubavi i međusobnoga uvažavanja. Prijateljski odnosi važan su dio djetetova cjelokupnoga razvoja. Djeca u prijateljskim odnosima uče kako postati tolerantnija, razvijaju samopoštovanje, usvajanju pravila, donose odluke, uče dijeliti i dogovarati se, dobivaju podršku... Kako dijete raste i razvija se, njegovo razmišljanje o svijetu mijenja se i pojam prijateljstva. Prijatelji se ne biraju slučajno, najčešće se biraju po nekim sličnostima i sličnim interesima. Djeca često biraju prijatelje iste dobi i istoga spola, iako to nije pravilo. U predškolsko doba prijateljstva su još uvijek kratkotrajna i nestabilna, jer ovise o tome hoće li dijete promijeniti okolinu, vrtić, školu... S odrastanjem prijateljstva postaju stabilnija, vjerojatno je i netko od Vas upoznao svog najboljega prijatelja još u vrtiću.

    Djeca u dojenačkoj dobi oko 6 mjeseca počinju pokazivati interes za druge osobe, počinju se smješkati drugima, duže promatrati i dodirivati drugu djecu. Od 12 do 18 mjeseca djeca primjećuju druge, ponekad ih oponašaju, ali još uvijek se igraju jedni pored drugih. Oko 2 godine započinju se igrati s drugom djecom, počinju pokazivati simpatiju i suosjećanje prema njima, npr. dodaju im dudu ako plaču ili neki autić. Oko 3 godine polagano se stvaraju prva mala dječja prijateljstva. Stvari i igračke shvaćaju kao dio sebe tako kada im netko uzme igračku, ne shvaćaju da je to privremeno, da igračka i dalje pripada njima i da će je dobiti natrag. Djeca nisu sebična, već se ponašaju u skladu s dobi. Sviđa im se kada nekoga imenuju prijateljem, ali još ne razumiju u potpunosti pojam prijateljstva. Kada njihov prijatelj ne želi raditi isto što i oni ili ih ne sluša, onda im danas više nije prijatelj, jer još nemaju razvijen osjećaj za međusobno popuštanje.

    U 4 i 5 godini djeci postaje važno biti prihvaćen od vršnjaka, počinju oponašati prijatelje, prijatelji su im oni koji su dobri, s kojima im je lijepo i koji čine nešto dobro za njih. Također počinju i male ucjene npr. ”Ti si moj prijatelj, ako ćeš se s mnom držati za ruku kada idemo van.” Počinju se uspoređivati i međusobno natjecati tko će biti bolji, ali počinju i surađivati u igri “ Kada ti složiš kocke, ja ću napraviti cestu.” U 6 godini djeci je važna pravednost, kada učine nešto dobro za prijatelja očekuju da će i oni to učiniti za njih. Mnoga djeca ponekad imaju i imaginarnog prijatelja, to je kreativan način na koji se djeca nose s nekim emocijama s kojim ne znaju na drugačiji način nositi; kao usamljenost, ljubomora, strah i normalna je pojava. Trebate znati da djeca mogu prolaziti kroz različite faze npr. povučenost, vezanost za roditelje, neki su sramežljivi i da razlikuju po načinima sklapanja prijateljstva i druženja. Ono što roditelji mogu učiniti je pomoći djetetu da bude zadovoljno samim sobom i ohrabriti ih.

    Neka djeca su sramežljiva i teže prilaze drugima, što možete učiniti?

    Roditelji mogu organizirati druženja s drugom djecom, možete ih pozvati doma kako bi se vaše dijete osjećalo sigurnije. Ponekad će trebati i više susreta kako bi se djeca opustila. Kada se igraju treba im dati vremena, neka sami odaberu igračke, kojima se žele igrati. Za igru pripremite igračke koje je vaše dijete spremno dijeliti. Možete pripremiti male pauze igranja; kao užinu ili crtić. Ako nastanu problemi promijenite aktivnosti ili izađite na igralište. Nemojte ih prisiljavati na druženje s djecom s kojom se ne žele družiti. Možete djecu upisati na neke aktivnosti gdje će imati priliku upoznati novu djecu s kojom će se željeti igrati. Nemojte dijete nazivati sramežljivim kako to ne bi postalo dio slike koju dijete ima o sebi. Dopustite mu i da ako želi samo promatra drugu djecu u igri , jer i na taj način uči. Poučite ga što može reći ako se želi igrati s drugom djecom.

    Kako naučiti djecu da dijele s drugima?

    Pohvalite dijete kada nešto podijeli s drugima. Ako odlazite kod prijatelja na igranje neka Vaše dijete ponese i neku svoju igračku koju će htjeti podijeliti s drugima. Ako drugima ne želi dati svoje igračke ponudite mu izbor: “Želiš li prijatelju dati auto ili kamion?” Recite djetetu neka svoju igračku pokaže drugome ili poduči kako se njome igra umjesto da je podijeli s prijateljem ili mu je da. Pokažite razumijevanje da shvaćate da nije lako dijeliti s drugima i da drugi neće odnijeti njegove igračke. Potičite zajedničke igre, brojalice u kojima može sudjelovati više djece i koje potiču suradnju. Ako dvoje djece u isto vrijeme želi istu igračku možete im ograničiti vrijeme, prvo je koristi jedan i nakon par minuta drugi.

    A što kada se svađaju?

    Svađa ili sukob dio su života. Kada se s nečim ne slažu ili se nečemu protive djeca se znaju posvađati. Ponekad se odrasli umiješaju i pokušavaju riješiti nesporazum, ono što je dobro je djecu naučiti kako da konstruktivno rješavaju sukobe, trebaju naučiti da se mogu posvađati i ostati prijatelji. Ako nije došlo do udaranja pokušajte ih ponekad pustiti da sami riješe neki problem. Tako će vidjeti i početi učiti koji prijatelji su im važni i s kojima će htjeti održavati bliske odnose. Razvijajte njihovu strpljivost različitim igrama, kreativno razmišljanje, upornost, asertivnost, dijeljenje i pomaganje. Kada dođe do sukoba pitajte ih u čemu je problem, tu može doći do različitih optužbi te vidite u čemu se obje strane slažu da je problem. Kako se osjećaju u vezi toga, što žele da se dogodi i što se zaista može napraviti.

    Pripremila: Ana Mužak, mag.psych

    Slikovnice koje vam preporučamo:

    Gospodin Nosko nalazi prijatelja

    Medvjedić Križo nalazi prijatelja

    Lana i Pavo

    Prijatelji zauvijek

    Serija Janoschevih slikovnica o tigru i medi

    Plašljiva vjeverica traži prijatelja

    Jakov u parku

    Juha od bundeve

    Anica i velika tajna

    General Kiro miš

    Mačak Keks

  • Božićna čestitka

    22. prosinac 2016.

    U tijelu zdravlje, u duši mir, u mislima radost, u srcu mladost, a u radu uspjeh. Puno sreće i lijepih snova nek Vam donese Božić i godina Nova!

    Djeca i zaposlenici Dječjeg vrtića Mali istraživač

  • Ne, ne i ne - ili što s ispadima bijesa?

    11. listopad 2016.

    ...Vedar je dan, šećete zajedno sa svojim djetetom parkom kad u blizini ugledate kiosk sa sladoledom. Uskoro će ručak i smatrate kako sada nije vrijeme za sladoled. Vaše dijete vuče vas prema kiosku, ali vi uporno govorite „Sada nije vrijeme za sladoled, idemo kući na ručak. Vaše dijete na to odgovara „ Ne i ne!“, baca se na pod i počinje glasno urlikati... U glavi vam samo odzvanja; Što učiniti? Ignorirati, povikati, popustiti, prekoriti, primiti ga, a  frustracija i bespomoćnost samo rastu...

    Ako ste se ikada našli u takvim ili sličnim situacijama, možda će vam ovaj tekst pomoći da shvatite kako dolazi do ispada bijesa i što možete učiniti.

    Izljevi bijesa emocionalni su izljevi koji se događaju kada dijete osjeća kako nema kontrolu, ne moraju uvijek biti izraz ljutnje mogu se dogoditi i u situacijama fizičke ili mentalne nesposobnosti djeteta da nešto učini, npr. da obuče cipelu, zakopča gumb ili prebroji kocke. Izljevi bijesa normalan su dio razvoja, javljaju se u dobi od jedne do treće godine i jednako su česti kod dječaka i djevojčica. Neka djeca nemaju izljeve bijesa, dok ih neka doživljavaju češće, a neka rjeđe. Budući da dijete u ovoj dobi još ne zna verbalno izraziti svoju frustraciju i nema razvijen sustav samokontrole, na ovaj način pokazuje svoje negodovanje i otpor.  Većina djece do četvrte godine preraste ispade bijesa i nauči druge načine kako iskazati frustraciju dok se kod nekih takvo ponašanje zadrži do školske dobi.

    Kako ispadi mogu izgledati: dijete viče, urla, baca se na pod, udara rukama, nogama ili glavom o pod, baca stvari, udara ljude oko sebe, bježi, odguruje druge, grize, zadržava dah - što je veće „borčevo srce“ to će i jače pokušati postići svoj željeni cilj. Ako popustitite djetetovoj želji prilikom ispada bijesa, dijete će se smiriti  i imat ćete neko vrijeme „mir u kući“, međutim na taj način djetetu dajete primjer da se može nastaviti neprimjereno ponašati te će se on i sličnim situacijama tako ponašati.

    Situacije u kojima najčešće dolazi do ispada bijesa:

    -odlazak u trgovinu, shopping centar

    - vrijeme obroka

    - oblačenje i svlačenje

    - odlazak na spavanje i kupanje

    - dolazak ili odlazak iz vrtića ili igraonice

    Izljeve bijesa mogu potaknuti i situacije kada dijete nešto ne može dobiti, kada želi nagovoriti roditelja da nešto napravi, kada treba napraviti nešto što trenutno ne želi -  npr. oprati zube prije odlaska u krevet, kada prekida neku aktivnost... Čak i sami prijelazi iz situacije u situaciju mogu djeci biti teški, jer se ne mogu nositi s promjenom.

    Pokušajte ostati smireni, shvatite ovu situaciju kao priliku za učenje.

    Kako  možete spriječiti izljeve bijesa?

    Stvorite dnevnu rutinu, djeca vole kada imaju određenu strukturu, jer znaju točno što mogu očekivati. Na taj način neće imati puno razloga za ljutnju kada će trebati početi raditi nešto novo.  To naravno ne znači da trebate dan prenatrpati organiziranim aktivnostima,  raspored treba biti takav da djetetu pruža osjećaj sigurnosti i daje mu dovoljno prostora kako bi istraživalo svijet. Rutine se mogu povezati s dobom dana npr. ručak se uvijek jede za stolom, nakon dolaska iz parka peru se ruke, nakon kupanja slijedi priča za laku noć i dr.

    Recite djetetu što će se dogoditi - prilikom prelaska na novu aktivnost ili situaciju djetetu je dobro nekoliko minuta prije reći što ga čeka ili što treba napraviti tako da ima dovoljno vremena prilagoditi se i pripremiti za situaciju. Ukoliko imate ubrzo ručak, a Vaše dijete se igra upozorite ga da će uskoro ručak i da da ćete ići sjesti za stol.

    Odvraćanje pozornosti - kada vidite da se sprema izljev bijesa pokušajte djetetu preusmjeriti pozornost na nešto drugo, predložite mu da radi nešto zanimljivo ili uzbudljivo. Pozovite ga i recite da mu trebate nešto pokazati, neki auto, pticu i gledajte ga u oči dok mu govorite.  Kada ste mu odvukli pozornost  usmjerite ga na nešto što će ga okupirati. Što više energije dijete ulaže u ispad bijesa povećava ga i teže ga je zaustaviti, zato je preusmjeravanje dobro, međutim ono se koristi kao prevencija, a ne kao lijek. Promotrite koje situacije izazivaju bijes i tada primijenite drugačije aktivnosti, npr. u trgovini ga uključite u odluke, pitajte kojega su oblika određeni predmeti.

    Omogućite djetetu da osjeti da ima kontrolu - u nekim situacijama dajte djetetu priliku da samo može izabrati, tako će zadovoljiti potrebu za neovisnošću i smanjiti izljeve bijesa. Omogućite mu neke izbore npr. ako imate poteškoće s oblačenjem neka izabere između dvije majice koju će obući, u trgovini koji će sok popiti...

    Što činiti kada dođe do izljeva bijesa?

    Koristite predah -  to daje priliku Vama i Vašem djetetu da se ohladite.  Dajte djetetu vremena i prostora kako bi steklo samokontrolu, možete ga maknuti iz situacije i staviti negdje gdje će njegov izljev bijesa biti neopažen ili ako možete Vi se maknite iz te situacije. Ukoliko postoji opasnost da dijete ozlijedi sebe držite ga na oku. Cilj predaha je smirivanje, odlazak iz situacije također će pomoći i Vama da se smirite. Odredite koje situacije zahtijevaju predah, jer ako se prečesto koristi on gubi svoj učinak. Možete odrediti prostor za predah ili stolicu za predah. Predah nije kazna i treba trajati svega nekoliko minuta. Pokušajte biti smireni, ali koristite čvrst ton glasa  tako da ne ostavljate mjesta raspravi. Neka djeca ne žele ostati na mjestu za predah, tada se dovodite u situaciju bez pobjednika, ponašanje djeteta je gore, a Vi ste još više ljuti u tom slučaju pokušajte s drugom metodom.

    Držanje i grljenje - djeteta za vrijeme izljeva bijesa može mu pomoći u kontroli ljutnje i frustracije i pruža sigurno mjesto da se može smiriti. Kako se dijete smiruje držanje postaje umirujući zagrljaj. Učinkovit je ako dijete za vrijeme izljeva ne čuje što mu se govori. Držanje možete koristiti ako dijete za vrijeme izljeva postaje nasilno prema sebi ili drugima. Važno je da Vi ostanete smireni što ponekad može biti jako teško.

    Razgovor - s djetetom moguć je tek nakon što izljev bijesa završi.  Izrazite svoje osjećaje, budite iskreni dajte mu do znanja kako se osjećate i zašto to osjećate. Možete opisati što mislite i kako se dijete osjeća i objasnite da razumijete da ga to ljuti.  To će mu pomoći da pronađe riječi za svoje osjećaje.  Pokušajte ostati mirni, čučnite i gledajte dijete u oči, vikanje ga može potaknuti i da ono samo tako govori. Opišite koje ponašanje Vam se nije svidjelo i nemojte popustiti  zahtjevu nakon izljeva bijesa. Dijete treba shvatiti da ga bezuvjetno volite, ali da se u određenoj situaciji tako ne ponaša.

    Ove tehnike ne moraju djelovati odmah, imajte strpljenja i s vremenom će se pokazati rezultati. Možda nisu sve metode prikladne za Vaše dijete procijenite koje metode su Vama korisne i po potrebi ih modificirajte.

    Pripremila: Ana Mužak, mag. psych

  • Krećemo u vrtić...

    22. kolovoz 2016.

    Uskoro se bliži vrijeme kada Vaše dijete kreće u jedan novi svijet – u svoj novi vrtić. Kako bi vama i vašem djetetu olakšali prve dane u vrtiću pripremili smo savjete što vas u ovim danima očekuje.

    Polazak u vrtić velika je promjena za dijete, ali i za roditelje. Neka djeca po prvi put odvajaju se od roditelja i borave duže vrijeme u novoj okolini. Period prilagodbe na vrtić  traje od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Koliko će taj period trajati ovisi o samom djetetu; njegovim osobinama, dobi, je li se prije odvajalo od roditelja, koliko je vezan za njih, kakva su djetetova prethodna iskustva odvajanja od roditelja, ali i o stavovima i reakcijama roditelja na odvajanje i vrtić. Zato je vrlo važno da proces prilagodbe bude postepen i prilagođen djetetu, dijete prve dane u vrtiću provodi zajedno s roditeljem, a zatim se njegovo vrijeme boravka postepeno povećava.

     

    U periodu odvajanja reakcije i ponašanja roditelja vrlo su važna, djeca mogu osjetiti zabrinutost i strah roditelja te će se i sama osjećati nesigurnijima i teže odvajati. Pokušajte biti smireni, jer djeca uče gledajući vaše ponašanje. Ako dijete hoda pustite ga da samo došeta do vrtića i hodajući uđe u sobu. Neka rastanci budu kratki, dugi rastanci mogu otežavati odvajanje. Također vraćanje kako bi provjerili je li se dijete smirilo nije preporučljivo, ukoliko vas dijete vidi mislit će da ćete se uvijek vraćati ili da ste negdje iza vrata.  Kada ostavljate dijete u vrtiću recite mu da idete, ne trebate se sakriti i iskrasti iz sobe, jer to narušava odnos povjerenje djeteta u vas.

    Također može se dogoditi da dijete u početku prihvati vrtić i lako se odvaja, a kasnije odvajanje postaje teže. Dijete tada shvaća da je to nešto što nije privremeno već da traje.

    Kako djeca mogu reagirati:

    Prilikom odvajanja djeca mogu biti tužna, uplašena, plakati, ljutiti se na roditelje, imati ispade bijesa i cijeli niz drugih ponašanja. Neka djeca žale se na bolove u tijelu, glavobolje, bol u trbuhu ili povraćaju. Također mogu nazadovati u nekim ponašanjima poput odvikavanja od pelena, dude, omiljene bočice ili gazice. Ovakva ponašanja normalna su i javljaju se kao reakcija na novu sredinu i prilagodbu, kako će  se dijete prilagođavati tako će ta ponašanja nestajati.

    Što najčešće brine roditelje:

    Roditelji se brinu kako će djeci biti, kako će podnijeti rastanak, hoće li plakati, jesti, družiti se s drugom djecom, uklopiti, biti prihvaćeni.. Briga roditelja normalna je reakcija jer promjena ne djeluje samo na dijete već i na odrasle. Možemo reći da i roditelji prolaze kroz određeni oblik adaptacije jer se odvajaju od svoga djeteta.

     

    Prije polaska u vrtić ne trebate raditi velike promjene u djetetovu životu; odvikavati dijete od dude, uzeti mu gazicu koju nosi sa sobom, i sl., ovaj period za njih je osjetljiv tako da će im biti potrebna sigurnost i rutina u životu. U prvim danima dobro je da roditelj pokaže interes za vrtić, zajedno s djetetom istražuje prostor vrtića, igra se igračkama, pokaže interes i zanimanje za novu okolinu, upozna odgojitelje i novu djecu u vrtiću.

    Kako još možete olakšati prilagodbu:

    • Zajedno s djetetom obavite kupovinu za vrtić; npr. papuče, ruksak...
    • Možete reći djetetu kako izgleda dan u vrtiću i što ga očekuje.
    • Pokušajte ostaviti dijete na čuvanju kod bake i djeda.
    • Redovito dolazite u vrtić, osim ako je dijete bolesno.
    • Pričajte pozitivno o vrtiću, izjave poput ”Ako nećeš biti dobar ostavit ću te u vrtiću” samo mogu povećati otpor prema vrtiću jer će dijete to povezati s kaznom.
    • Nakon odlaska iz vrtića nemojte forsirati razgovor o vrtiću neka to dijete potakne.
    • Nakon što dođete po dijete u vrtić posvetite mu neko vrijeme igrajte se s njim, šetajte, radite zajedno neke aktivnosti.
    • Obavijestite odgajatelje o promjenama ponašanja djeteta, novostima i s njima se savjetujte oko prilagodbe.

    U periodu prilagodbe budite potpora vašem djetetu, a mi ćemo nastojati biti potpora i oslonac vama!

     

    Pripremila: Ana Mužak, mag. psych

     

  • Ljeto:)

    08. srpanj 2016.

    Želimo vam svima ugodne ljetne dane i uživajte gdje god bili!

    U skladu s time preporučamo vam i jednu lijepu priču o morskom putovanju Julije Donaldson i Axela Schefflera - Pužica kitova družica.