Dječji vrtić Mali istraživač
Novosti MALIH ISTRAŽIVAČA

Novosti MALIH ISTRAŽIVAČA

Novosti i događanja

  • Priča o medvjediću - JA

    01. srpanj 2014.

    Ovaj tjedan preporučamo Vam priču o jednom medvjediću, upoznajte ga!

    JA
    Ovo sam ja.
    Dobro se odjećam u svome krznu.
    Volim život i znam što želim. Idem svojim putem.
    Živio ja! 
    Stalo mi je do dobrog izgleda. 
    Pred zrcalom si često kažem: Nije loše! 
    Raduju me male stvari. Velike još i više.
    Govorim strane jezike. 
    U stranom se svijetu osjećam kao kod kuće. 
    Obožavam iznenađenja... i dobre zabave. 
    Hrabrosti mi ne nedostaje. 
    Stalno tražim nove izazove. 
    Nikoga i ničega se ne bojim! Dobro, ne baš nikoga i ničega...
    Darežljivost za mene nije samo riječ: sve što imam dam.
    Imam veliko srce. 
    Posvuda sam omiljen. I što je najvažnije od svega: Bistre sam glave! Ponekad mi se čini da sam nešto posebno. 

    Ali zna biti i dana, kad se osjećam tako usamljen...i beznačajan. 
    Onda krenem na put...i trčim...i trčim...k tebi! 

    TOLILO JE DIVNO ŠTO TE IMAM !!
    Philip Waechter

  • Biti roditelj

    30. lipanj 2014.

    Sigurno ste se ponekad zapitali kako je Vama kao roditelju, izašli ste iz rađaonice, došli kući s bebom i što sad, kako dalje... kakav ću roditelj biti, radim li stvari dobro, jesu li moji postupci ispravni, kako oni djeluju na dijete i još bezbroj takvih pitanja... Roditeljstvo je prekrasna uloga, koja sa sobom nosi mnogo odgovornosti. 

    Općeniti mitovi i zablude o roditeljstvu

    1. Ako previše volimo dijete razmazit ćemo ga, zabluda je koja se često može čuti. Roditeljska ljubav pruža djetetu osjećaj sigurnosti, daje potvrdu djetetu da je voljeno i posebno. Djetetu treba pružiti veliku količinu ljubavi kako bi odrastalo sretno i zadovoljno. Ljubav nije ono čime ćemo razmaziti dijete već popuštanje, nedosljednost i ispunjavanje svakog djetetovog zahtjeva. Dijete treba određena pravila ( niti preslaba niti prekruta) koja će mu pružiti i stvoriti siguran i predvidljiv svijet.
    2. Batina je izašla iz raja. Još je jedna od zabluda s kojom se susrećemo, fizičko kažnjavanje neće naučiti dijete da nešto ne radi i neće mu pokazati kako se treba ponašati, na taj način djeca uče da i sami nasiljem rješavaju probleme. Kažnjavanje kratkoročno rješava neku situaciju, ali dugoročno ugrožava samopouzdanje i odnos djeteta s roditeljem.
    3. Sve slobodno vrijeme roditelji trebaju provoditi s djecom, korištenje slobodnog vremena za sebe nije dopušteno i stvara osjećaj grižnje savijesti, samo je još jedna zabluda. Roditelji trebaju osigurati i neko vrijeme samo za sebe i svoje potrebe, nije važna količina vremena koja se provede s djetetom već kvaliteta provedenog vremena.
    4. Dijete psuje, ružno govori, to sigurno nije čulo kod kuće. Iako se ponekad čini da djeca ne primjećuju što odrasli rade, govore ili gledaju na tv-u, djeca sve to vide i čuju. Tako prilikom gledanja nekog filma, razgovora drugih odraslih dijete može nešto čuti i ponoviti, odrasli su model ponašanja, a neka ponašanja dijete preuzima automatizmom.
    5. Roditelj stalno treba paziti na dijete - još je jedna zabluda kojoj smo izloženi, ako dijete držimo pod staklenim zvonom, prezaštićujemo ga, stalno kontroliramo dijete će imati manje samopouzdanja, biti će nesigurnije i nesamostalno. Roditelji trebaju brinuti za djetetovu sigurnost, ali i omogućiti djetetu da stječe vlastita iskustva; da nešto pokuša, ne uspije, pogriješi, da pokuša ponovno, na taj način dijete će se pripremati za nove problemske situacije kada roditelja nema u blizini i osposobljavati za život.
    6. Uvijek je kriv onaj drugi roditelj - često se može dogoditi da se roditelji međusobno optužuju da je onaj drugi roditelj kriv za neko djetetovo ponašanje. Optuživanje drugog roditelja pred djetetom nije dobro i može zbunjivati dijete, jer dijete voli oba roditelja i jednako su mu važni. Svaki roditelj prvo treba pogledati sebe i svoje ponašanje, ako je nekim ponašanjem partnera nezadovoljan treba o tome s njim razgovarati.

    Kakav roditelj mogu biti ili kakvi roditeljski stilovi postoje:

    Autoritativni roditeljski stil - još se naziva i demokratski. Roditelji su topli, poštuju potrebe i prava djeteta, postavljaju jasna pravila kako se dijete treba ponašati, objašnjavaju ih i dosljedni su. Takav stil kod djece razvija autonomiju, mogućnost slobodnog izražavanja mišljenja i osjećaja, više samopouzdanje. Djeca češće imaju bolji akademski uspjeh, odgovorno se ponašaju, znatiželjna su, puna energije, prijateljska prema drugima, imaju pozitivnu sliku o sebi.

    Autoritarni roditeljski stil - roditelji kontroliraju djetetovo ponašanje, koriste stroge tehnike discipliniranja, fizičko kažnjavanje, očekuju neupitnu poslušnost, nisu dovoljno topli i ne usmjeravaju se na potrebe djeteta. Njihova djeca češće su povučena, nesretna, uplašena, razdražljiva, manje spontana i lošeg raspoloženja.

    Permisivni roditeljski stil - ovaj stil karakterizira da roditelji pred dijete postavljaju malo zahtjeva i očekivanja, zadovoljavaju sve djetetove želje i odluke, topli su prema djetetu, ali popustljivi. Međutim djeca mogu biti nesigurna, nezrela, impulzivna, agresivna i ne snalaze se u situacijama kada se postave granice.

    Zanemarujući roditeljski stil - roditelji su hladni, ne pokazuju ljubav prema djetetu, ne usmjeravaju se na dijete, ne postavljaju nikakve zahtjeve i nemaju nadzor nad djetetom. Često nemaju vremena i ne bave se djecom. Ovakav odgojni stil ne potiče dobar socijalni razvoj, ne razvijaju se društvene kompetencije, djeca su sklona agresivnom ponašanju, povučena, a u adolescenciji mogu razviti neke oblike neprihvatljivog ponašanja.

    Koji će roditeljski stil prevladavati u obitelji ovisi o različitim čimbenicima; osobinama roditelja, kako je roditelj odgajan, zadovoljstva brakom i partnerskim odnosom, znanja o dječjem razvoju, društvenoj okolini i dr. Pokušajte zajedno sa svojim partnerom graditi odnos povjerenja i međusobnog uvažavanja, dogovarajte se zajedno o postupcima i pravilima koja primjenjujete. Ako ste samohrani roditelj nemojte gubiti nadu, svom djetetu možete pružit potrebnu ljubav i pažnju koju treba.
    I trebate znati da ne postoje savršeni roditelji, postoje oni koji kritički gledaju svoje ponašanje, nastoje ga promijeniti i unaprijediti. 

    “Djeca trebaju dvije stvari od svojih roditelja: korijenje i krila.”
    Johann Wolfgang von Goethe

    Pripremila: Ana Mužak, mag.psihologije

    Literatura:
    Juul, J.(2011). Vaše kompetentno dijete. Zagreb: Pelago.
    Ljubetić, M. (2012).Nosi li dobre roditelje roda?! odgovorno roditeljstvo za kompetentno dijete. Zagreb: Profil.
    Vizler, J. (2004). Povezanost percepcije roditeljskog ponašanja i 
    sramežljivosti i asertivnosti kod školske djece. Diplomski rad. FFZG.

    PRIČA
    Ovaj tjedan preporučamo Vam jednu lijepu priču o roditeljskoj ljubavi!

    POGODI KOLIKO TE VOLIM 

    Maleni se zec boje lješnjaka, koji je baš odlazio na spavanje, čvrsto držao za vrlo dugačke uši velikoga zeca boje lješnjaka. Htio se uvjeriti da ga veliki zec boje lješnjaka sluša. „Pogodi koliko te volim“ rekao je. 
    „ Ah, mislim da to ne bih mogao pogoditi“ odgovorio mu je veliki zec boje lješnjaka.
    „ Ovoliko“ rekao je mali zec boje lješnjaka šireći ruke što je više mogao. Veliki je zec boje lješnjaka imao duže ruke. „A ja TEBE volim ovoliko“ rekao je.
    Hmm, to je puno, pomislio je mali zec boje lješnjaka.
    „ Ja tebe volim najviše koliko mogu dosegnuti“ rekao je mali zec boje lješnjaka. 
    „A ja tebe volim najviše koliko JA mogu dosegnuti“ rekao je veliki zec boje lješnjaka. To je prilično visoko, pomislio je maleni zec boje lješnjaka. Volio bih kada bih ja imao tako dugačke ruke. U to se mali zec boje lješnjaka dosjetio. Okrenuo se naglavačke i uhvatio se stražnjim nogama za stablo. 
    „A ja tebe volim sve do mojih stražnjih šapica!“ rekao je.
    „ I JA tebe volim sve do tvojih stražnjih šapica“ rekao je veliki zec boje lješnjaka zabacujući ga iznad glave.
    „ Ja tebe volim onoliko koliko visoko mogu SKOČITI „ nasmijao se maleni zec boje lješnjaka skaćući gore-dolje.
    „ Ali ja tebe volim onoliko koliko visoko JA mogu skočiti“ nasmijao se veliki zec boje lješnjaka i skočio tako visoko da su mu vrhovi ušiju dotakli grane stabla. To je dobro skakanje, pomislio je maleni zec boje lješnjaka. I ja bih volio tako visoko skakati.
    „ Ja te volim do kraja putića pa sve do rijeke“ viknuo je maleni zec boje lješnjaka. 
    „ A ja tebe volim preko rijeke i iza brda“ rekao je veliki zec boje lješnjaka. To je jako daleko pomislio je mali zec boje lješnjaka. Bio je već toliko umoran da nije mogao misliti. Zatim je pogledao iznad grmlja u veliku tamnu noć. Ništa ne može biti dalje od neba.
    „ Ja tebe volim sve do MJESECA“ rekao je i sklopio oči.
    „OH, tako daleko“ rekao je veliki zec boje lješnjaka. „ To je jako, jako daleko. Veliki zec boje lješnjaka spustio je malenog zeca boje lješnjaka u njegov krevetić od lišća. Nadvio se nad njime i poljubio ga za laku noć. Zatim je prilegao pored njega i šapnuo mu smješkajući se: „ Ja tebe volim sve do mjeseca - I NATRAG.
    Sam McBratney

  • Procesi u ljudskom mozgu

    18. lipanj 2014.

    Iako smo daleko od toga da možemo reći da je znanost odgonetnula sve procese koji se odvijaju u ljudskom mozgu, znanost je nebrojeno puta dokazala da do četvrte ili pete godine preko 50% funkcija dječjeg mozga završava sazrijevanje. Samim tim potpuno nam je jasno da bez utjecaja na funkcije mozga u ranom periodu dolazi do zaostajanja djece u razvoju i da mnogo toga možemo (trebamo) činiti pravilnom stimulacijom mozga u procesu rada s djecom.

    Dokazano je da inteligencija i intelektualne sposobnosti ovise od razvijenosti mreže sinapsi među neuronima u mozgu i, što je posebno značajno za odgojno obrazovni rad s djecom do sedme godine život . Točnije da se mreža sinapsi među neuronima mozga može kvalitetnim odgojno obrazovnim radom mijenjati – razvijati. Evo jednog od dobrih načina stimulacije mozga u rcesu rada s djecom.

  • Moje pametno dijete

    11. lipanj 2014.

    ... mozak ima otprilike 100 milijardi neurona i oni čine samo 10% mozga dok oko 75% mozga čini voda
    ... mozak odraslog čovjeka teži oko 1,3 – 1,4 kg, a veličina i težina nemaju nikakvu vezu sa kvocijentom inteligencije
    ...pričanje ili čitanje djetetu na glas potiče razvoj mozga
    ... smijeh aktivira čak pet različitih dijelova mozga 
    ...zdrav mozak gotovo nikad ne gubi sposobnost učenja
    ...u trudnoći se stvara većina neurona koje ćemo imati u životu
    ... dječji mozak pamti glazbu koju je dijete slušalo u trbuhu majke
    ...mozak nema osjetila za bol
    ...

    Taj čudnovati mozak obavlja niz različitih funkcija u našem tijelu i brine o nama. Kada čujemo oštar zvuk odmah okrećemo glavu u tom smjeru, na najmanji osjećaj mirisa reagiramo, omogućava nam da suosjećamo s drugima kada im je teško - zapravo omogućava nam preživljavanje. Međutim postoje i neke razlike među ljudima; nekima ide bolje rješavanje matematičkih zadataka, dok su drugi bolji u pisanju pjesama. Imaju li svi naši mozgovi zapravo neke čudesne funkcije? Inteligencija je jedan od pojmova koji je povezan s našim mozgom. Možemo je definirati kao sposobnost snalaženja u novim situacijama, sposobnost rješavanja problema, potencijal, razumijevanje i korištenje apstraktnih pojmova, snalaženje u okolini... Danas postoje brojna određenja inteligencije i njezine podjele, a i svi mi imamo neku svoju implicitnu teoriju što inteligencija jest. Kvocijent inteligencije IQ je numerički pokazatelj rezultata na testu inteligencije, prosječan IQ u populaciji iznosi 100 i raspon se kreće od 90-110. Većina populacija postiže ovaj rezultat, a za one koji imaju IQ veći od toga kažemo da su natprosječno inteligentni. 

    Ali hoćemo li onda za nekoga tko je dobar u sportu i postiže iznadprosječne uspjehe također reći da je inteligentan? Druga gledišta govore o postojanju višestrukih inteligencija; jezična, glazbena, logička, vizualno-prostorna, tjelesna, društvena, osobna (intrapersonalna) i prirodna inteligencija. Različite inteligencije međusobno se nadopunjavaju; dobri slikari trebaju imati razvijenu vizualno prostornu inteligenciju, ali i tjelesnu kako bi mogli ovladati različitim tehnikama crtanja ili slikanja. 

    Također postoji vječno pitanje je li za inteligenciju odgovornije naslijeđe ili okolina? Inteligencija je kombinacija nasljeđa i okolinskih čimbenika; iskustva i učenja. Međutim kakav god konačan odgovor bio, poticaju u predškolsko doba svakako utječu na razvoj inteligencije. Djeci prije svega treba pružiti ljubav, pažnju i brigu kako bi razvili osjećaj sigurnosti i mogli se optimalno razvijati. Okolina koja je poticajna, stimultivna povoljno će utjecati na dijete. To ne treba shvatiti doslovno nego pratiti i interese djeteta, prestimulativne aktivnosti mogu štetiti djetetu i stvarati pristisak. 
    Dječji mozak je plastičan, to znači da ima mogućnost mijenjanja i prilagođavanja svojih funkcija, u djetinjstvu se stvaraju nove veze i putevi između postojećih neurona, razvijaju se važni centri u mozgu i odumiru neuroni koji se ne koriste. O mozgu je potrebno i brinuti tako da ga opskrbite voćem, povrćem, orašastim plodovima, dovoljno tekućine, snom... Dječja igra dobar je način razvijanja djetetovih potencijala, svaku aktivnost možete pretvoriti u igru, što će biti i korisno za dijete. Sportske aktinosti također su dobar izbor. 

    Neke aktivnosti koje možete raditi s djecom:

    Maloj djeci stavite različite šarene slike u videokrug kako bi ih mogli gledati, možete izrezati šarene trakice i objesiti ih iznad glave kako bi se dijete moglo njima igrati. Različiti mobili sa životinjama i zvukovima također su zanimljivi bebama.

    Igre loptom - loptice možete bacati djetetu i dijete vraća lopticu Vama, napravite mali koš u koji možete bacati loptu. Kada dijete počne puzati napravite mu doma mali poligon ispod kojeda će se trebati provlačiti ili hodati po tome.

    Svakodnevne aktivnosti i rutine možete pretvoriti u zabavne igre i pitalice, npr. vozite se i čitate automobilske registracije, koji je grad, kako se zove stanovnik ili stanovnica toga grada. Tražite druge pojmove koji počinju tim slovom, ljude, životinje, hranu...

    Igre plastelinom, možete sami izraditi plastelin kod kuće od jestivih namirnica, uzmite: 400g glatkoga brašna, 130g soli, 400ml vode, možete dodati malo ulja i jstivu boju za kolače. 

    Memory - igra pamćenja. U početku dijete može samo tražiti iste parove s okrenutim sličicama. Postepeno dodavajte parove kako dijete. Počnite s manjim brojem parova, kako bi djeci bilo lakše i da se dijete zainteresira kada su zadaci teški i ne može ih riješiti dijete može odustati. Možetenapraviti i različite varijacije na temu.

    Napravite parove sličica sa životinjama ili predmetima koje će povezivati neko zajedničko svojstvo, npr. auto, vlak, avion i kamion - dijete zatim treba prepoznati što je slično, a što različito, avion jedini leti dok ostali voze. Dijete može i zajedno s Vama smišljati takve predmete. 

    Tražite što više riječi koje mogu početi nekim glasom npr. R ili predmete koji su plave boje, a nalaze se u sobi. Smislite za što bi se sve mogao upotrijebiti slon; može biti tobogan, igračka, naušnice u obliku slona.. ( dajte mašti slobodu)

    Napravite zadatak, koji uključuje neka ograničenja; npr. napravite kulu od starih novina, ali tako da smijete upotrijebiti samo škare (ljepila, pribadače, spajalice i dr. nije dopušteno) i novine ne smijete samo slagati jedne na druge.

    Ležeće osmice - u medijima se često prikazuje pisanje ležećih osmica, one se koriste za vježbanje percepcij i korisne su kao predvježbe čitanja i pisanja, potiču koordinaciju oka, polegnutu brojku osam nacrtajte na papir i zalijepite na zid te zatim olovkom ili bojom pratite linije. Možete napraviti i neke linije i s obje ruke raditi iste pokrete na papiru.

    Koristite glazbu, ples i pokret, neka dijete samo smišlja različite pokrete uz glazbu, a možete napraviti i glazbenu priču.

    Smišljajte zagonetne priče one potiču logičko i kreativno razmišljanje, a kasnije imaju i praktičnu priimjenu. Npr. Djevojčica Ivana šetala je po jednom proplanku, bilo je lijepo vrijeme koje je najavljivalo proljeće, upravo su završili hladni zimski dani. Ivana je naišla na neobičan skup; pronašla je lonac, mrkvu i nekoliko komadića ugljena. Znate li od kuda su se te stvari našle zajedno? (otopio se snjegović)

    Sjetite se nekih igara koje ste i Vi igrali kao mali kalodonta, pantomime, pogodi tko sam...

    Evo jedne zagonetke za kraj:
    Žuti školski autobus pun učenika krenuo je na svoj prvi izlet. Ali kada je došao do jednog seoskog mosta nije mogao proći ispod njega. Da je bar bio niži 3 cm prošao bi bez problema, ovako se nije moglo dalje. Da bude još nezgodnije nije bilo sporednih puteva, niti se nadvožnjak mogao zaobići. Vozač nije znao što učiniti, a djeca su bila očajna. Ipak naišao je jedan mudri seljak i brzo riješio problem, a autobus je lagano nastavio put. Što su učinili?

    Pripremila: Ana Mužak, mag. psihologije

    Ako želite pročitati više:
    Armstrong, T. ( 2003). Pametniji ste nego što mislite. Lekenik: Ostvarenje.
    Auerbach, S. ( 2007). Kako povećati IQ svoga djeteta kroz igru. Rijeka: Uliks.
    Bulat, R. (2014). Bebarije. Split: Harfa.
    Cvetković-Lay,J.( 2004). Možeš i drukčije. Priručnik za poticanje kreativnog mišljenja. Zagreb: Alinea.
    Cvetković-Lay,J.( 2002). Ja hoću i mogu više. Zagreb: Alinea.
    Dennison, P.E. i Dennison, G.E.(2011). Brain gym. Zagreb: Alfa.
    Rajović,R. (2013). IQ djeteta - briga roditelja. Zagreb - Hrvatska mensa.

    Ovaj tjedan preporučamo Vam pjesmice koja uključuju pokrete i igre prstićima, dobre su i za poticanje govora jer se na vršcima prstiju nalaze živčani završeci koji su povezani s centrom za govor u mozgu. 

    Mali je mišić skočio (podignite bebine ruke)
    pa se malo smočio ( spustite bebine ruke).
    Jedno hop ( podignite bebine noge),
    i cop, cop, cop ( spustite bebine noge),
    I koga je vidio ( približite svoje lice bebi),
    Tko mu se sakrio (sakrijte svoje lice rukama),
    Mama/tata ( maknite ruke s lica)!

    U vis ko raketa ( podignite bebu u zrak),
    Dolje kao avion ( spustite bebu ispred sebe)
    Naprijed-nazad kao kamion ( pomaknite bebu naprijed - nazad)
    Letim amo, letim tamo ( podignite bebu lijevo i desno),
    Mogu letjet bilo kamo ( podignite bebu visoko u zrak)!

    Ide mali jež, za ježom ide miš, a za njim ide deset mrava i više niš!
    ( dijete prstićima hoda po svojoj ruci, ide iza vrata i dolazi do uha)

    Ja sjedim sad u šumici ( prekrižene ruke na prsima)
    U šiljatoj sam kapici ( spojite ruke na glavi kao kapica)
    Na kamenu poveliko ( rukama pokažite veliki kamen)
    I mislim sad o tom ( stavite jedan prst na obraz) i tom ( stavite drugi prst na obraz)
    Što bi mogao radit s tobom? ( pokažite na dijete)

    Ja bi mogao pljeskati!
    Plješćem ja, plješćeš ti hajmo skupa pljeskat svi!

    Ja bi mogao šaptati, pjevati, skakati... ( smislite sami što bi još mogli raditi i nadopunite pjesmicu)

  • Pravo pravcato učenje kroz igru

    10. lipanj 2014.

    Djeca imaju neodoljivu potrebu da istražuju i upoznaju svijet oko sebe. U njihovoj prirodi je da dodiruju, prevrću, okreću, sklapaju, rasklapaju i dovode u razne odnose sve ono što vide i čime mogu manipulirati. Manipulacija matrijalima i rješavanje problema kroz vlastito djelovanje su prirodni načini preko kojih koji djeca spoznaju različite pojave i fizikalna svojstva svijeta koji ih okružuje. Potičući i njegujući djetetovu sposobnost da doživi čuđenje, njegovu prirodnu radoznalost za svijet oko sebe, postavljamo temelje bavljenja znanstvenim radom i razvijamo vještine i sposobnosti vezane za znanstveno mišljenje.