Dječji vrtić Mali istraživač
Novosti MALIH ISTRAŽIVAČA

Novosti MALIH ISTRAŽIVAČA

Novosti i događanja

  • Dječja agresivnost ili kako reći STOP!

    06. svibanj 2016.

    Skoro svaki roditelj susreo se barem jednom s nekim agresivnim ponašanjem djeteta. Iako postoje različiti oblici takvog ponašanja ponekad se pitamo gdje je granica između faze razvoja i agresivnosti.

    Agresivnost ukratko možemo opisati kao ono ponašanje kojim se drugome nanosi neka šteta ili se nešto uništava. Naravno ako nekoga slučajno trknemo dok hodamo ili prolijemo sok, nećemo reći da je agresivan, dakle agresija uključuje namjeru druge osobe da učini nešto.  Također može se iskazati na razne načine; verbalno - nazivanjem pogrdnim imenima, zadirkivanjem, prijetnjama, ruganjem ili tjelesno - udaranjem, lupanjem, griženjem.

    Tjelesna agresija češća je u predškolsko doba, dok je verbalno zadirkivanje i vrijeđanje prisutnije u školskoj dobi.

    Također dječaci su češće agresivniji tijekom predškolskog i školskog doba. Djevojčice su za razliku od dječaka više verbalno agresivne, nazivaju se pogrdnim imenima i agresija je usmjerena prema drugim djevojčicama.

    Ponekad  roditelji izmoreni od neposlušnih ponašanja dijete fizički kazne. Međutim dijete uči opažanjem, a to mu govori da je fizička kazna jedan od opravdanim načina rješavanja sukoba.  Problemska situacija samo se kratkotrajno rješava, a dijete ne zna što je ispravno ponašanje i što bi trebalo u tom trenutku napraviti. Razgovor s djetetom o ponašanju i mogućim rješenjima bolji je izbor. Dijete može pokušati ispraviti svoju grešku; ako je nešto potrgalo zalijepiti, popraviti, a neke povlastice mogu mu se uskratiti primjerice, nema određene igračke.  

    Još jedno od pitanja je nasilje na televiziji i video igrama. Odnos između nasilnih sadržaja i agresije je cirkularan,  primjerice nasilje potiče agresiju, ali i agresivnija djeca češće biraju takve sadržaje. Djeca najčešće oponašaju agresiju „dobrih„ likova, postaju tolerantniji prema takvim sadržajima i manje ih smetaju. Gledajući agresivne sadržaje dijete je tjelesno mirno, što nije u skladu s onime kako se osjeća, tako da često nakon takvih sadržaja možete vidjeti da je djetetu potrebno kretanje ili ispoljavanje agresije.

    Agresivnija djeca percipiraju konfliktne situacije drugačije i drugačije objašnjavaju uzroke, manje u obzir uzimaju namjere druge osobe i ne iskazuju suosjećanje. Također socijalne vještine im mogu biti slabije razvijene.

    Odbačena, neomiljena djeca mogu također pokazivati agresiju i na taj način privlačiti pažnju drugih.  Iako su za njih takvi  oblici komunikacije dugoročno neučinkoviti, a druga djeca ih i dalje izbjegavaju. 

    Kada primijetite agresivno ponašanje trebate  ga odmah prekinuti, neka djeca duboko udahnu, spustite se k njima kako biste ih mogli pogledati u oči.  Pokažite da razumijete osjećaje koji su povrijeđeni i podsjetite na pravilo koje je prekršeno.  Usmjerite djecu na smirujuću aktivnost.  Neka agresivno dijete popravi ono što je učinilo, složi kulu koju je srušilo, izbriše ono što je pošaralo…

    Određeni oblici agresije dio su uobičajenoga razvoja djeteta i većina djece tijekom odrastanja primjeni neki oblik agresivnog ponašanja. Primjerice ispadi bijesa, dijete tako izražava svoju ljutnju, frustraciju, protestira.. ono ne zna kako drugačije iskazati ono što osjeća. Dijete se može bacati, ozlijediti druge, ali i sebe.  U tom slučaju djetetu treba pokazati kako frustraciju iskazati na prihvatljiv način.

    Što još možete učiniti:

    - Pokušajte predvidjeti situacije koje mogu potaknuti agresivno ponašanje.

    - Učite dijete da verbalno izrazi svoje osjećaje.

    - Istaknite primjere primjerenog poželjnog ponašanja.

    - Jačajte dijete da zna reći STOP ili NE, možete mu pomoći da kaže drugome:

      Da prestane s time što radi

      Da mu se ne sviđa što je učinio

      Da mu je došlo da ga udari, ali neće već neka mu riječima kaže kako se osjeća

      Udalji se od njega  i zatraži pomoć odraslog

      Prestane se neko vrijeme igrati s njim

    Osjećaje frustracije, ljutnje i povrijeđenosti ne možemo spriječiti, ali možemo djetetu pokazati kako izraziti svoje osjećaje, a da ne povrijedi druge.

    Pripremila: Ana Mužak, mag.psych

  • Noćni pjev.. problemska priča

    04. ožujak 2016.

    Preporučamo Vam jednu prekrasnu priču o samostalnosti… 

     

    Sunce je zašlo, a sjene priljubljene uza zidove pećine budile su se i šaptale.

    Kiro! Krilce! Dozvala je šišmišica svoje dijete. Danas moraš odletjeti u svijet, a ja ću te ovdje čekati.

    Ali noć je tamna, mama… tamnija od tamnijih očiju noćnog leptira… čak tamnija od vode prije zore – uzviknuo je šišmišić i trzao ušima amo tamo.

    Znam – prošaptala je mama.

    A kad je vani tamno, baš i ne vidim –priznao je Kiro protežući krila.

    Vidjeti se može i drugačije – rekla mu je. Svoj put u svijet možeš utrti na razne načine.

    Kako?

    Upotrijebi pravo čulo.

    Što je čulo? – upitao je šišmišić. Majka ga je obavila krilima i šapnula mu u naćuljene uši: Čulo je pjesma koju šalješ u svijet i kojom ti svijet uzvraća. Pjevaj i svijet će ti odgovoriti. Tako ćeš vidjeti.

    Sada iz pećine odleti do jezera gdje mi šišmiši najradije jedemo. Doručkuj i vrati se kući, ali ne idi dalje od jezera, osim ako ti je pjesma snažna.

    A zatim ga je pustila.

    Kiro je časak padao kroz hladni zrak, zatim je zamahnuo krilima i okrenuo se pa kroz usta pećine odletio u noć koja ga je dočekala.  Isprva je Kiro nastojao prozreti smjer kroz tminu. Duge ruke uzdignule su se pred njima i polako mahale, zakrivajući mu put. Nije vidio ni iza njih ni preko njih.

    Kiro se uplašio. No sjetio se majčinih vedrih riječi: Upotrijebi pravo čulo.

    Kiro je zapjevao. Isprva tiho… a zatim snažnije. Pjesma je poletjela pred njega i uskoro je čuo kako mu nešto uzvraća pjesmom. Visoka stabla dozivala su ga, opijevala duljinu svojih dugih grana i opseg svoga grubog debla. Radosno je letio kroza šumu, mimo borova, preko javora i dalje. Odletjevši visoko, Kiro je ugledao kako nešto klizi nebom prema njemu.  Pa je odaslao pjesmu pred sebe, a ondje gdje je nekoć prijetila opasnost, Kiro ugleda tek jato prijatelja kako iznad njega leti svojim poslom. Leteći dalje Kiro začuje čudne zvukove; retke buke, tisuće glasova koji s jednog kraja neba zuje na drugi. Samo načas Kiro nije znao što bi ili kuda da ide.

    Ali slijedio je svoju pjesmu. Na nebu iza njega tekla je rijeka šapata pa utihnula. Jezero je bilo blizu. Kad je Kiro, i dalje raspjevan, došao na jezero, bio je veoma gladan. Sva su noćna stvorenja bila ondje, iznad trske, tisuće letećih ukusnih zalogajčića, a svaki je pjevušio svoj napjev. Kiru je svaka od tih pjesama zvučala kao doručak. Kiro je dobro jeo te večeri.

    Kad se najeo opet je protegnuo krila – mislio je vratiti se kući, ali se zapitao. Čega ima s onu stranu majčinih riječi?

    Tako je Kiro odletio malo dalje i nestalo je svega poznatoga. Van, van na rubove svijeta. Tad je zaista bio prepušten sebi. Brzo je letio prema visokoj dini, a dok je prolazio, sva su ga zrna pijeska u zboru dozivala. Kiro je zalepršao uvis i preko sipine, van preko plaže, pjevajući glasnije nego ikada u životu. Njegova se pjesma tada pronosila nad tamnom vodom, stalno iznova. Nebo se mijenjalo, bljedilo je i bacalo duge sjene na obalu. Kiro je znao da je vrijeme povratka kući. Leteći više nego što je ikada letio, Kiro je zapjevao i slušao, slušao… Glazba s tla uzdizala se svojim raznolikim tkanjem, svakim stablo, svakom liticom. Njegova je pećina dozivala ispod pokrova grmlja i jastuka, a Kiro je slijedio taj poznati zvuk u zemljani zaklon. Majka ga je cijelog obujmila krilima i upitala: Je li bilo jako tamno u svijetu, Krilce? Što si vidio?

    Znaš što mama – smijao se Kiro – bilo je jako, JAKO tamno…

    Ari Berk i Loren Long

     

     

  • Povuci, potegni, obući se (NE) mogu

    04. ožujak 2016.

    Jesu li vam poznate situacije poput dugotrajnog jutarnjeg oblačenja, nagovaranja djeteta da obuće barem jednu cipelu, obuće hlače ili majicu, stavi jaknu, …. a čarape,  to ne želite niti pokušavati.  Kada se dijete treba samo oblačiti i kako mu pomoći da bude samostalno?

    Oblačenje, skidanje odjeće i samostalnost stvari su s kojima se roditelji susreću prilikom odrastanja djeteta. Dok neki roditelji nemaju poteškoća s time, drugima je teško i  osjećaju se bespomoćno nagovarajući dijete da se samo obuće.

    Poticanje samostalnosti ne započinje jedan određeni dan, to je kontinuirani proces koji traje.  Kada se dijete rodi  i dok je još malo, roditelji čine stvari za dijete, ono što dijete ne može samo, njeguju ga, hrane, kupaju, odijevaju -  jednom riječju brinu o njemu. Postepeno dijete počinje samo raditi određene stvari, gura hranu u usta, istražuje i jede ručicama, želi samo jesti, pokušava hodati, obući šlapicu..  A roditelji tu samostalnost podržavaju ili ne podržavaju.

    Ako dijete može i zrelo je da takve stvari radi samo te nema opasnosti za njega, treba mu omogućiti da pokuša samostalno i učiniti, tako će se ojačavati samopouzdanje u vlastite sposobnosti. Međutim ako se stvari čine umjesto djeteta, a dijete ih je već moglo napraviti samo,  onemogućavamo mu da zadovolji potrebu za vlastitom snagom, uvažavanjem, za istraživanjem i slobodom… Svi se slažemo da želimo samostalne i odgovorne ljude, ali ponekad s namjerom da im pomognemo radimo stvari umjesto njih i time im zapravo odmažemo u tome.

    Kako onda podržavati samostalno oblačenje kod djece i poticati ga?

    Koliko će dijete moći učiniti ovisi o njegovoj dobi i razvoju. Dijete koje ima  godinu dana neće moći samo obući čarape, ali će vam ih moći dodati. Uvijek promotrite što vaše dijete sada može i na tome gradite korake.

    Počnite od lakših stvari za oblačenje kako bi se dijete osjećalo uspješno. Ako mu obučete šlapice neka ono zalijepi čičak,  ako oblačite majicu dijete samo gura ruke u rukave, a može i povući majicu prema dolje.  Ako ne može obući jaknu može vam je dodati, povući patent nakon što ga vi namjestite ili staviti kapuljaču.

    ( Za one koji teže oblače jaknu postoji jedna zanimljiva tehnika oblačenja, stavite jaknu na pod, kapuljača je okrenuta prema vama i patent je prema gore. Ruke se stave pod rukave, podigne se jakna iznad glave i samo sklizne na ruke.  Djeca većinom vole takve stvari i žele surađivati, a tehniku možete i na sebi isprobati.)

    Neka djeca zaista su teška kod oblačenja i ne žele ništa učiniti sama. Potražite tada što je uzrok tome, jeste li u žurbi pa djetetu treba vremena, je li djetetu jasno što treba napraviti, kuda se ide, ako se ne obuče samo hoće li to netko napraviti za njega ...

    Možete najaviti događanja, primjerice nakon jela idemo u park i obući ćemo se.

    Omogućite djetetu da samo izabere što će obući, naravno da nećete otvoriti cijeli ormar i dati da izabere kupaće gaće J. Odvojite mu dvije stvari između kojih može izabrati.

    Radite stvari zajedno s djetetom, pomozite mu pri oblačenju i recite koji dio može sam učiniti.

    Hrabrite dijete da može samo i ne zaboravite ponekad pohvaliti.

    Recite koja su vaša očekivanja od djeteta; „kada se vratimo kući skidamo cipele i spremamo ih u ormar…“

    Igrajte igre presvlačenja, preoblačenja u različite likove poput princeza, vitezova, kuharica, životinja… to može biti dobar poticaj za samostalno oblačenje. Djeca će uživati u igri, a ujedno vježbati i samostalnost.

    Ne zaboravite: ne odustajte, u početku će možda biti teško, ali kasnije ćete vidjeti rezultate.

    Pripremila: Ana Mužak, mag. psych

  • Preporuka priče i izložbe

    08. veljača 2016.

    Ovaj mjesec preporučamo vam slikovnice ilustratorice i autorice Andree Petrlik Huseinović. 

    Izložbu njezinih radova možete pogledati u Galeriji Kupola Gradske knjižnice na Starčevićevom trgu do 4. ožujka 2016.

  • Sretni blagdani!

    21. prosinac 2015.

    I ove godine smo se , sada već tradicionalno, družili s našim roditeljima. Pokazali smo im okruženje vrtića, način kako se djeca druže, kako se kroz njega kreću i kako suvereno vladaju prostorom i materijalima koji su im svakodnevno u ponudi. 


    Hvala svim roditeljima koji su korisnici našeg programa a koji su ovaj vrtić prepoznali kao mjesto sretnog odrastanja njihove djece. Posebno hvala mami naše Ite Hope Podvinski koja nam je oe godine poslala vilenjake punih ruku čarobnih balona za svu našu djecu.

    Šaljemo svim roditeljima i djeci puno poljubaca, zagrljaja i pregršt dobrih želja u predstojećim blagdanskim danima. Blagoslovljen Božić , sretnu i uspješnu 2016 godinu svima od zaposlenika Dječjeg vrtića Mali istraživač.

     

     

    Filmić s druženja pogledajte na našem Facebooku.