Dječji vrtić Mali istraživač
Osmišljeno okruženje koje potiče aktivnost

Osmišljeno okruženje koje potiče aktivnost

Organizacija interaktivnog okruženja

Prostori vrtića oblikovani su na način da omoguće slobodno izražavanje svih kreativnih potencijala djeteta, njegovu radoznalost, autonomiju i pravo na komuniciranje s drugima kroz povezanost svih prostorija vrtića. U uvjetima bogatog i poticajnog okruženja u kojem boravi, dijete može iskazivati i razvijati svoje sposobnosti, zadovoljiti svoje potrebe, biti ravnopravni član skupine koja surađuje, istraživati i učiti u interakciji s drugom djecom i odraslima. Posebno nam je važno da roditelji ili drugi posjetitelji vrtića, gledajući okruženje i djetetovu aktivnost u njemu, uočavaju kako djeca imaju što zanimljivo činiti cijelo vrijeme boravka u vrtiću. Iskustveno smo došli do kriterija procjene kvalitete odgojno - obrazovnog rada koje primjenjujemo u oblikovanju vrtića nastojeći razviti „OTVORENO INTERAKTIVNO OKRUŽENJE“ koje djetetu omogućava razvoj svih potencijala.

Ulaskom u naš vrtić imat ćete priliku vidjeti osmišljeno okruženje koje potiče aktivnost, a ne pasivnost djeteta. Naš je prostor oblikovan na način da uvažava djetetove mogućnosti i inicijativu, potiče djetetovu autentičnost i aktivnost razvijajući povjerenje u odgajatelje koji u njemu rade. U poticajnom okruženju brzo se razvija međusobno povjerenje između odgajatelja i djeteta zbog čega (često već pri prvom dolasku djeteta u vrtić) dolazi do izravnog uključivanja djeteta u aktivnosti s drugom djecom ili samostalnog iniciranja vlastite aktivnosti. Od osobite nam je važnosti razvijati podržavajući emocionalno stabilan socijalni kontekst te pozitivnu atmosferu, oslobođenu pritisaka i napetosti. Pričanje bebi, razgovor s djetetom, maženje, grljenje, slušanje glazbe, ples, boravak u prirodi, promatranje, uočavanje, izgovaranje, čitanje, pričanje priča, gledanje slikovnica, pjevanje, smijanje... sve to (u najkraćim crtama!) čini poticajnu okolinu za razvoj i učenje. I upravo takvu okolinu za dijete kreiramo u našem vrtiću.

Pogrešna je i neutemeljena pretpostavka kako u okruženju u kojem zajedno žive mlađa i starija djeca „ profitiraju” samo mlađa djeca, a starija ne. Iz iskustva znamo kako starija djeca, brinući se za mlađu, pomažući im u učenju i istraživanju, na najbolji mogući način učvršćuju, uvježbavaju i proširuju svoja znanje pri čemu posebno naglašavamo pozitivan utjecaj na razvoj njihovih socijalnih kompetencija, komunikacijskih vještina te širenje prosocijalnih ponašanja. Ovakvo formiranje skupina najsličnije je obiteljskom okruženju u kojem žive djeca i odrasli različite dobi tako da i učenje djece uz podršku drugog djeteta postaje zanimljivo i pozitivno iskustvo. „Dijete djetetu može izbrusiti um bolje nego ijedan odrasli.“ (Komensky, J. A.)